Zemljovidi i zmajevi - priča Novo!
0 preuzimanja
Prije više stoljeća autori zemljopisnih karata crtali su različite pokrajine na pergamene.
Na rub svitka nacrtali bi zmaja.
To je bio znak istraživačima da na tom mjestu počinje neistraženo područje i da ulaze na vlastitu odgovornost.
Neki su istraživači taj znak uzimali zaozbiljno i bojali su se krenuti u nepoznato, u novi svijet.
Drugi, oni pustolovnoga duha, u znaku su vidjeli priliku, mogućnost, vrata za nove spoznaje i u nove svjetove.
Svatko ima neku vrstu zemljovida kojega upotrebljava pri s svakodnevnim susretima s ljudima.
I naše karte imaju nacrtane zmajeve.
Ponekad su ti zmajevi upozorenja vrijedna poštovanja.
Često nam pak onemogućuju otkrivanje nečeg novoga i istinsko približavanje čovjeku.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1588 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Vuk je slijedio stado. Nije mu htio nauditi. Pastir ga, iz početka, nije držao za prijatelja, i gledao ga je s velikim nepovjerenjem. No vuk je uporno slijedio stado a da nije oteo niti jednu jedinu ovcu. Tako se pastir uvjerio da u njemu ima čuvara, a ne neprijatelja. Jednoga dana morao je otići u grad, i ostavio je stado na čuvanje vuku. A vuk je iskoristio svoju šansu: bacio se na stado i požderao dobar dio. Kad se pastir vratio i našao ostatke svoga stada rekao je: “KOJA SAM JA BUDALA BIO KAD SAM POVJERIO OVCE JEDNOM VUKU?” Ezopova basna
ednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.