Šalica za čaj Novo!
0 preuzimanja
Američki par otišao je u Englesku proslaviti svoju 25. godišnjicu braka. Oboje su bili ljubitelji starina. U jednom mjestu su prolazili pored malene kineske trgovine i jedna šalica za čaj zapela im je za oko. Ušli su. - "Mogu li to pogledati?" upita on. "Nikada još nisam vidio takvu šalicu. Prekrasna je!" Šalica odjednom progovori!?! "Ti ne razumiješ ... nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina. Moj me je gospodar uzeo i valjao me ... mijesio, okretao ponovno ... i ponovno... i ponovno. Viknula sam: "Ostavi me na miru!" Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: "Ne još." "Onda me je smjestio na lončarsko kolo ...," rekla je šalica za čaj. "Odjednom sam se vrtjela okolo ... i okolo ... i okolo. "Prestani ... imam vrtoglavicu!" - vrisnula sam. "Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: "Ne još!" "Tada me je stavio u pećnicu ... nikada nisam osjećala toliku vrućinu. Pitala sam se zašto me želi spaliti ... i vikala sam ... i kucala na vrata. Mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: "Ne još." "Napokon su se vrata otvorila ... uzdahnula sam! Stavio me je na policu ... i počela sam se hladiti. "Tako ... to je već bolje," rekla sam. "Tada me je odjednom očetkao ... i cijelu me prebojio. Pare su bile strašne ... i mislila sam da ću umrijeti: "Prestani ... prestani!" plakala sam. "Samo je klimnuo: - "Ne još." "Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu ... ne onu prvu ... već dva puta topliju. Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam ... molila ... vrištala ... plakala. Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... kako klima i govori: "Ne još." "Tada sam znala da nema nade ... i da nikada neću uspjeti. Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila ... i on me uzeo ... i smjestio na policu. Nakon sat vremena ... dodao mi je ogledalo i rekao: "Pogledaj se." I jesam ... i rekla sam: "Pa to nisam ja ... to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!" "Želim da znaš," tada je rekao, "znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao ... ali da sam te ostavio ... osušila bi se. Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču ... ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo ... i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici ... ali da te nisam stavio ondje ... slomila bi se. Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao ... i cijelu te obojio, ali vidiš ... da to nisam učinio ... nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu. I da te nisam vratio u drugu pećnicu ... ne bi dugo poživjela ... lako bi se slupala. Sada ... si ti završeni proizvod. Sada ... si ono što sam imao na umu kada sam počeo s tobom!"
| Pregleda: | 1903 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.
Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.
Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."
(Franz Huber)
Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni.
- Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stradanja? - reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj. - Samo zato što sam bila Židovka - reče.
Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja: - A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac?
Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče: - Zašto sam ja morala trpjeti? Moje dijete je plod silovanja.
Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: - Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi.
A onda su ljudi počeli zahtijevati: - Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek! - Neka vidi kako je biti Židov! - Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom! - Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog! - Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj! - Neka bude osuđen na montiranom procesu! - Neka bude pogubljen u mukama! A onda su odjedanput prestali galamiti. Shvatili su da je Bog prije 2 000 godina ispunio njihova traženja.