Žabica Novo!
0 preuzimanja
Bila jedna grupa žabica koje su se htjele natjecati.
Željele su se popeti na visoku kulu.
Došlo je mnogo gledatelja da daju podršku žabicama.
Utrka je počela...
Ali...
Nitko od gledatelja nije vjerovao da će neka žabica uspjeti doći do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili: To je veoma naporno!!!
Nikad neće uspjeti!“
Ili:
U tome neće uspeti, jer je kula veoma visoka!
Žabice su počele zaostajati...
...osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više...
Gledatelji su vikali:
„To je vrlo naporno! Nitko neće tako visoko dospjeti!“
Jedna po jedna žabice su odustajale i okretale se natrag...
Osim ove jedne koja je ustrajno išla naprijed...
Nije se htjela predati!
Na kraju su sve odustale, osim ove jedne žabice, koja se sama samcata popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledatelji, željeli su saznati kako je baš ona uspjela napraviti ono što su svi smatrali nemogućim.
Jedan gledatelj pristupio je žabici i upitao je od kud joj tolika snaga.
Tada se pokazalo, da ... je žaba pobjednica GLUHA!!!
Pouka priče?
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativci i pesimistični...
…jer Ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Budi UVIJEK … OPTIMIST!
I štoviše jednostavno budi GLUH kad Ti netko kaže da ne možeš ostvariti svoje snove!
| Pregleda: | 2095 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Za vrijeme zlatne groznice neki čovjek prodao svu svoju imovinu, kupio opremu za kopanje zlata i osigurao dovoljno hrane. Otišao je u planine zajedno s drugim kopačima i krenuo u potragu za zlatom.
Na nekom je otoku bio život tako tih i miran svi su bili sretni. Odjednom je život postao težak. Svi su bili zabrinuti jer je jedna grupa ljudi stvarala nemir. Odlučili su ih izolirati na jednoj sjenovitoj strani otoka tako što će podići zid oko njih. Znali su tko je stvarao nemir: prodavači droge, ubojice, pijanci, oni koji su vršili abortuse. Tako je počela potraga za njima.
Međutim ljudi su se skrivali jer su znali da će morati napustiti svoju obitelj i sve povlastice koje su imali. Polako su ih otkrivali i pomalo izolirali. Na otoku je bio i jedan čovjek, pustinjak Ante kojega su svi smatrali svetim. Podrazumijevalo se da će i on ostati na ovoj svjetlijoj strani otoka. Međutim, on je odlučio otići na sjenovitu, izoliranu stranu otoka. Zašto? Pitali su ga uglednici otoka, sve dobri ljudi, oni koji su poštivali i provodili zakone. Ante je rekao da ni on nije bez grijeha, i on je u svom životu griješio i da osjeća da bi i on trebao biti s njima, jer nitko ne može reći da je bez grijeha. Malo po malo su ljudi uklonili ogradu.
Jesmo li i mi takvi? Gledamo li samo tuđe pogreške, a svoje ne vidimo?