Divlje guske - (priča o napasti) Novo!
0 preuzimanja
Gospodar i sluga išli u lov na divlje guske. Šetajući razgovarali o duhovnim stvarima. Sluga je govorio o tome da ga Đavao stalno napastuje, da ima problema s njim, prisilnih misli. Gospodar se na to iznenadio i rekao da on nema nikakvih problema, da ga Đavao nije nikada napadao, i da mu nije jasno kako to da ih sluga ima. Sluga mu tada reče usporedbu. To je poput našeg lova na guske. Kada vi prestanete pucati na guske ja potrčim i počnem motkom udarati one koje nisu mrtve, jer nisam siguran da neće odletjeti. One koje su mrtve njih ne diram jer sam siguran da neće odletjeti. Tako je i s vama - vi ste mrtvi i vas Đavao ne dira jer ste njegovi. Mene stalno udara motkom i napada jer nisam njegov. Đavao se opisuje kao ljuti lav koji reži. On može i ugristi, ali samo kad mu dopustimo. On je svezan na lancu i može ići tako daleko koliko mu dopustimo. Mi ga svojom molitvom, dobrim djelima vežemo, uostalom Krist ga je svezao svojom žrtvom na križu i on nam ne može ništa ukoliko mu mi to ne dopustimo. Dopuštamo mu da nas udara kad god povjerujemo u laži koje nam on nameće u mislima. Svako loše mišljenje koje imamo o drugima, sebi i Bogu su svakako djelo Đavla jer nas on hoće udaljiti od Boga.
| Pregleda: | 2006 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom davno neki je pohlepni bogataš unajmio sjajnog matematičara. Tražio je da mu matematičar formulu za stjecanje najvećeg mogućeg profita u poslovima koje je vodio. Bogatašev san je bio da zlatom i draguljima popuni ogroman sef koji se upravo izrađivao po njegovim instrukcijama.
Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala
i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak zakucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je na to rekao: Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak došao kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je: Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.