Leptir i gusjenica Novo!
0 preuzimanja
Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom družio, a još manje bi se s njom igrao.
Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da može letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sišla na zemlju, čula bi opet uobičajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odluči popeti se na vrh stabla gdje je nitko neće pronaći i nikad se više ne vratiti na zemlju.
Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se približi, i zapodjenuše razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan našli vremena da budu zajedno i popričaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita: - Zašto si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna? Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije važno kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi.
Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronašla pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noći, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobražava. Sljedećeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet još nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir došao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijaše veoma zadovoljan te joj reče: - Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi.
Oboje su zajedno odlepršali. Od tada, kad god bi našli tužnu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista priča.
| Pregleda: | 2038 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ne vjerujem i nikada neću vjerovati:
- U Boga koji traži da ga se ljudi boje
- U Boga vrača i čarobnjaka
- U Boga koji bi sprečavao ljudski razum u njegovu traženju
- U Boga koji bi postao monopol jedne Crkve, jedne rase, kulture ili kaste
- U Boga djeda koga se može iskorištavati
- U Boga komu ne bi trebao čovjek
- U Boga suca koji sudi uvijek sa zakonikom u ruci
- U Boga samotnika
- U Boga koji se može rastumačiti filozofijom
- U Boga koji priječi čovjeku da raste, da osvaja, da se preobrazuje, da se razvija dotle da postane "gotovo kao Bog"
- U Boga koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtijeva da se odrekne da bude čovjek
- U Boga koji kaže "platit ćeš ti meni"
- U Boga koji se koji put kaje što je ljudima dao slobodu
- U Boga koji se zadovoljava da čovjek kleči čak i ako ne radi
- U Boga opijum za obnovu zemlje i nadu samo za budući život
- U Boga onih koji misle da ljube Boga zato što ne ljube nikoga
- U Boga komu se sviđaju oni koji uvijek govore "sve je u redu"
- U Boga koji opravdava rat
- U Boga koji daje prednost bogatima
- U Boga koji ne spasava one koji ga nisu upoznali, ali koji su ga željeli i tražili
- U Boga koji se zaručuje s politikom
- U Boga koji koji zemlju i stvari što ih čovjek voli uništava umjesto da ih preobrazi
- U Boga koji ne bi bio misterij, koji ne bi bio veći od nas
- U Boga koji bi zauvijek uništio naše tijelo mjesto da ga uskrisi
- U Boga za koga ljudi vrijede ne po onom što jesu, nego po onomu što imaju ili predstavljaju
- U Boga koji ne bi bio ljubav i koji ne bi znao pretvoriti ljubav u ono što treba
- U Boga u kog se ne bih mogao pouzdati i onda kad zakažu sve nade...
J. Arias, svećenik
U kućici na kraju grada življaše jedna mala sretna obitelj, u miru i radosti. Sve dok se jednog dana nad njihov dom nisu nadvili crni oblaci dima. Dok je vatra buktala roditelji i djeca istrčali su vani na otvoreno. Sretni što su živi i zdravi zagrlili su se čvrsto. Namoćni. Gledali su svoju kuću u plamenu i dimu.
U jednom trenutku se zgledaše sa užasom u očima jer je nedostajao najmlađi dječak od četiri godine. U trenutku dok su izlazili, on se uplašio goleme vatre, gušen dimom vratio se natrag i popeo na gornji kat.
Što učiniti? Otac i majka pogledaše se preneraženo, sestre su počele urlati. Ući u oganj je nemoguće. Vatrogasci kasne.
U tom trenutku, gore visoko otvorio se prozor. Na njemu je stajao dječak i izbezumljeno dozivao: "Tata, tata!"
Otac je zavikao što ga je grlo nosilo: "Skoči dolje!" Dječak ispod sebe nije vidio ništa osim vatre i gustog dima, ali je čuo glas i odgovorio preplašeno: "Tata, ja te ne vidim... - "Ja tebe vidim i to je dovoljno. Skači dolje!" Vikao je nesretni čovjek. Dječak skoči i nađe se zdrav u raširenim rukama oca koji ga je uhvatio u letu.