Mudrost Aboridžina Novo!
0 preuzimanja
Praaustralci ili Aboridžini su u prošlosti bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali.
Nisu se vezivali za predmete. Hranu nisu nalazili slučajno. Najprije bi je zatražili, zatim očekivali da se pojavi, a kad bi se pojavila zahvaljivali su što god to bilo.
Dan su započinjali molitvom zahvalnosti onom Jednom. Zahvaljivali su za novi dan, za sebe, prijatelje i čitav svijet. Kad bi tražili nešto posebno govorili su: "Ako je to za moje najviše dobro i najviše dobro cjelokupnog života."
Sporazumijevali su se telepatijom. To je bilo moguće jer su imali otvorene umove, nisu imali skrivene misli, niti su lagali, bili su isključivo dobronamjerni.
Govorili su srcem ili mentalno. Glas su koristili za pjevanje, proslave i liječenje.
Živjeli su skladno, podržavali jedan drugoga, cijenili se međusobno i otkrivali svoje talente.
Proslavljali su napredak nekog člana u talentima i mudrosti. Poznavali su mnoge aspekte psihologije. Znali su važnost učenja od prošlosti i događaja a odbacivali su osuđivanje.
Znali su da je važno voljeti samoga sebe kako bi mogli voljeti druge.
Znali su da je svatko od nas tamo gdje zaslužuje biti: kad se uzmu u obzir sve naše odluke u prošlosti i naša sadašnja slobodna volja.
Nastojali su svaki dan biti bolji ljudi. Poštivali su druge ljude, životinje, biljke i blagoslivljali ih.
Sve što im se događalo prihvaćali su sa zahvalnošću. Vjerovali su da u svakomu od nas živi duh - vječno biće.
Znali su da bolesti nastaju kao rezultat loših odnosa, krivih uvjerenja, potisnutog straha, pomanjkanje vjere u Stvoritelja...
Svi članovi zajednice pomagali su djeci da se usavršavaju i napreduju.
Odrasli ljudi nisu gubili osjećaj za dječju radost. U igri nije bilo natjecanja, niti pobjednika i gubitnika - samo zabava za sve.
Vjerovali su da se svaki čovjek može promijeniti ako to odluči. I da na druge utječemo jedino putem vlastitog života i načina na koji djelujemo.
Nazivali su se: Veliki lovac na kamenje, Majstor oruđar, Iscjelitelj, Majstorica švelja, Žena duh, Čuvarica tajni, Pripovjedačica priča, Veliki glazbenik...
Za kraj razmislimo kakvi su ljudi oni koji su Aboridžine nazivali divljacima.
Slični dokumenti
Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.
Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.
Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.
(Bruno Ferrero)
Postoji priča o čovjeku koji je tisuću puta udario ogromnu stijenu velikim čekićem i ona se nije slomila niti nakon tog tisućitog udarca. Htio je odustati. Ali tko zna zašto, odlučio je udariti još samo jednom, posljednji put prije nego pođe kući