Darovi bez srca Novo!

0 preuzimanja

Isus_kuca_dosascePostoji umjetnička slika koja prikazuje Isusa u mračnom vrtu. Lijevom rukom drži svjetiljku, a desnom kuca na teška i velika vrata. Kad je slika prvi put bila izložena, jedan je pažljivi posjetitelji iznio umjetniku svoje zapažanje. - Sve je lijepo, ali ima jedna pogreška. Vrata nemaju rukohvat za otvaranje. - Nije riječ o propustu - odgovori slikar. - Vrata predstavljaju ulaz u ljudsko srce, a ono se otvara samo iznutra. Samo čovjek shvaća simboliku srca, kako to izazovno izražava mudra izreka: "Kad me tješiš, čini to svojim srcem, a ne svojom Biblijom, jer i u mojoj piše isto."

To se, u još većoj mjeri, može reći za darove, kojima najčešće želimo iskazati pažnju. Ima jedna dirljiva božićna priča o starom ocu kojemu kći godinama o blagdanu šalje bogate darove, ali to starca nimalo ne veseli. Pa je tako došao poštar, nekoliko dana pred Božić, noseći poveći paket, vezan pozlaćenom vrpcom. "Kakav divan božićni dar!" veselo će poštar. "Hvala, stavite ga na stol", tužno odgovori starac. Poštar začuđeno zastade s paketom u ruci. Dobro je nagađao da je paket pun dragocjenosti. "Valjda starac ne shvaćaš, što li? pa je tako tužan", pomisli u sebi poštar. "Ali, gospodine, zar vas ne veseli...? Nećete li proslaviti tako divan dar?" uporna je nastavio donosilac.

"Ne mogu... Doista ne!" odgovori starac suznih očiju. Te ispriča poštaru o svojoj kćeri koja se bogato udala. Svake mu godine šalje bogat paket ceduljicom: "Od tvoje kćeri i njezina supruga!" A nikada osobne čestitke, nikada posjeta, nikada poziva da s njima provede Božić. "Dođite da vam nešto pokažem", doda starac i umorno zastade. Poštar pođe za njim u skromnu sobicu i stade zapanjen. Bila je pretrpana neotvorenim paketima. "Ali... vi ih ni otvorili niste? zbunjen do kraja upita poštar. "Ne", tužno odgovori starac. "Unutra, znate, nema srca, nema ljubavi!"

Svaki čovjek na svoj način doživljava sliku srca, ovisno o tome je li mlad ili star muško ili žensko. "ena gleda u dubinu, muškarac u širinu. Čovjeku je srce svijet, a ženi je svijet srce." Svakako, važno je uočiti da u životu pobjeđuje uvijek onaj koji može ljubiti, trpjeti i oprostiti, a ne onaj koji ima zna ili sudi bolje, kako je jednom zgodom zapisao Herman Hesse. Očito je da srce ima prevagu. I da ima značajnu ulogu u našim ljudskim odnosima.

Poznati duhovni pisac Phil Bosman zaključuje: "Lice ti uvijek mora biti zrcalo tvojega srca. Zato se najprije pobrini da ti srce bude dobro... Budi srdačan prema ljudima. Ali ne rukama koje uzimaju, nego srcem koje daje.

Ljudevit A. Maračić

Pregleda: 3006 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 10. 12. 2019.

Slični dokumenti

Košara vode - priča za razmišljanje
Košara vode - priča za razmišljanje

Jedan je čovjek došao starom, iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i upitao ga za savjet.

Pripovijedao je pustinjaku kako svaki dan moli, kako redovito ide na svetu misu i čita Riječ Božju. Ali jedva nešto od toga ostaje u srcu, dok većinu brzo zaboravlja. Upitao je pustinjaka što mu je činiti.

Redovnik mu je dao u ruke prljavu vrbovu košaru i zatražio: Donesi mi u ovoj košari, molim te, vode s izvora! Čovjek se začudio zahtjevu. Pomislivši: možda se dogodi čudo pa uspijem donijeti vode u vrbovoj košari. Došao je do izvora i dugo, dugo držao košaru u vodi. Zahvatio je vodu i pohitao k starcu. Međutim, nikakvo čudo se nije dogodilo. Voda je iscurila i, kad je došao natrag, košara je bila potpuno prazna.

Stari mu je pustinjak rekao: Idi ponovo! Zagrabi i donesi vode u košari! Zahtjev je ponovio desetak puta. Čovjek je desetak puta išao na izvor ali uzalud. Razočaran se vratio starcu s praznom košarom.

Pustinjak mu je rekao: Sad pogledaj! Košara koja je bila prljava posve je čista! Isto se događa i s riječima Svetog pisma, i s molitvama u tvome srcu. Nikad nećeš uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječ Božja potiče te na pokoru, ljubav i dobra djela. Te riječi s vremenom pretvaraju prljavštinu tvoje duše u predivan Božji perivoj!

Ispit savjesti prema molitvi Oče naš
Ispit savjesti prema molitvi Oče naš
Ispit savjesti prema molitvi Oče naš pomirenje_ilustracijaOče naš, koji jesi na nebesima Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete? Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta? Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu ljubav prema meni? Sumnjam li u Njegovu Providnost? Oslanjam li se zaista na Njega, da me neće nikad napustiti, ni u sadašnjosti ni u budućnosti? Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da mu se klanjam? Tko je nebeski Otac za me? Imam li o Njemu krive ideje, iskrivljeno mišljenje? Stvaram li od Boga idola, zamišljam li ga na svoju sliku? Jesam li svjestan da sam dragocjen u Božjim očima? Dolazi li mi napast da pomišljam kako me Bog prezire? Sveti se ime Tvoje Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Poštujem li Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene? Brinem li se da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd.? Kako razvijam svoju vjeru? Kako govorim o Bogu? Govorim li s poštovanjem i ljubavlju? Šalim li se, izrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom? Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga? Dođi Kraljevstvo Tvoje Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar? Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u mene? Sprječavam li svojevoljno dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost? Brinem li se za spasenje i duhovnu sreću grješnika? Jesam li u tome nemaran? Molim li za obraćenje grješnika? Dolazi li mi napast da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak? Rastavljam li širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja? Kojim sredstvima tražim da dođe Kraljevstvo Božje? Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem? Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri? Budi volja Tvoja Želim li i tražim li zaista da se u mom životu ostvari volja Božja? Ljubim li tu volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom? Jesam li uvjeren da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti? Molim li da upoznam volju Božju, da ostvarim tu volju? Nastojim li raspoznati volju Božju? Kako uvažavam Božje zapovijedi? Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim volju Božju? Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne? Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život? Kruh naš svagdanji daj nam danas Usudim li se od Boga i od drugih zamoliti ono što mi je potrebno za život? Što je bitno u mojim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana? Je li moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe? Molim li samo za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd.? Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme? Dijelim li svoj kruh s onima koje mi Bog šalje? Kako? Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati mu za kruh, koji mi On daje svaki dan? Rasipam li dobra, koja su mi dana na raspolaganje? Hranim li svoj život kruhom života? Jesam li vjeran sakramentu Euharistije? Oprosti nama duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje oproštenje s obzirom na sebe? Opraštam li onome koji me je uvrijedio ili mučio? Kako? Samo ustima ili od srca? Opraštam li lako? Uvijek? Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’? Znam li učiniti prvi korak prema pomirenju? Događa li se da odbijem oprostiti ili da se pomirim? Jesam li zloban, kivan, osvetoljubiv? Podržavam li staru mržnju? Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe? Jesam li jedan od onih koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«? Idem li na počinak prije pomirenja? Odbijam li razgovor zbog oholosti ili sebičnosti? Događa li se da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim? Vjerujem li u oproštenje Božje za mene? I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla? Bojim li ga se? Jesam li ponizan pred napastima? Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje? Kad me napadne napast, gubim li hrabrost? Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo? Kad učinim zlo, znam li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i zatražiti pomoć u sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio od ropstva zla duha? Molim li za sve one koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru? Molim li Oca nebeskoga da me čuva od zla duha? Događa li mi se da se igram s napastima? Činim li što treba da smjesta otklonim napast?

prema duhidusa.wordpress.com

Zanimljivosti

Saladinov brat Malek al-Adel Seifed-Din koji je izgubio osjetilo mirisa doživio je čudesno ozdravljenje za vrijeme hodočašća Gospi od Saidnaya (marijansko svetište 20 km od Damaska). U znak zahvalnosti poklonio je svetištu zlatnu ružu ukrašenu draguljima od koje je kako tradicija pripovijeda zamirisala cijela Sirijska pustinja. Ova se tradicija povezuje sa zazivom “Ružo otajstvena”.

Humor

“Za one koji imaju djecu, a to ne znaju, imamo dječji vrtić u prizemlju.” “Župnik će održati oproštajnu propovijed nakon čega će zbor otpjevati “Radujte se narodi…” “U 17.30 učenici osmih razreda izvest će Hamleta. dragi župljani dođite vidjeti tu tragediju.”

Poslovice

Grubost je pokušaj slabog čovjeka da bude jak. (Matthew Casy)