Providnost - u tvom životu Novo!
0 preuzimanja
Ako si jutros ustao više zdrav nego bolestan …… sretniji si od milijun ljudi, koji nisu doživjeli ovaj tjedan.
Ako nisi iskusio strahotu rata ili izgubio slobodu, agoniju mučenja ili bol gladi … živiš ljepše nego 500 milijuna stanovnika našega planeta.
Ako možeš slobodno posjetiti Božji hram i pomoliti se, bez bojazni od prijetnje, zatvora, mučenja ili smrti ... živiš bolje nego 3 milijarde stanovnika našega planeta.
Ako imaš redoviti obrok, odjeću, krov nad glavom, krevet u kojem spavaš... bogatiji si od 75% stanovnika našega svijeta.
Ako imaš nešto novca na računu ili u novčaniku, te nešto kovanica u kasici ...spadaš u 8% najbogatijih ljudi na svijetu.
Ako su tvoji roditelji još živi, vjenčani i žive zajedno …onda spadaš u veoma rijetke osobe.
Ako imaš razloga za osmjeh, i ako si zahvalan zbog toga, onda si zaista blagoslovljen.
Ako nekome možeš pružiti ruku, zagrliti ga i pomaziti po glavi…blagoslovljen si jer kroz tebe se pokazuje Božja ljubav.
Ako čitaš ovu poruku, primio si dvostruki blagoslov.
Netko je mislio na Te i ne spadaš u dvije milijarde ljudi koji ne znaju čitati.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1207 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Što sve treba imati u kutiji za prvu pomoć?
Čačkalicu, gumu, flaster, olovku, gumicu za brisanje, čokoladu, vrećicu čaja.
Z A Š T O ČAČKALICU
Da ne zaboraviš iz drugih “iščačkati” kvalitete koje imaju.
GUMU Da te podsjeti da trebaš biti fleksibilan, jer niti stvari niti ljudi
nisu onakvi kakvima bi ih ti htio.
FLASTER Ako zatreba liječiti duševne boli.
OLOVKU Da svaki dan zabilježiš blagoslove (a znaš ima ih mnogo...).
GUMICU ZA BRISANJE Da se sjetiš da svi ponekad griješimo i ništa se bitno zbog toga ne dogodi.
ČOKOLADICU Da se sjetiš da svatko ima potrebu za dnevnim poljupcem i zagrljajem.
I na kraju VREĆICA ČAJA!!! Zašto?
Da nađeš malo vremena, odmoriš se i napraviš listu svih dobročinstava koja si doživio ili učinio toga dana.
Možda si za svijet samo “Netko”..., ali za “Nekoga, možeš biti cijeli svijet...” ... zato popunjavaj svoju kutiju i ne uskraćuj prvu pomoć.
Kako su nastale pustinje
U vrijeme prije ovog vremena zemlja je bila zelena. Posvuda je teklo na tisuće potočića, a oko njih raslo mnogo stabala. Zajedno su rasle smokve, naranče, datulje, limuni. Lav se na livadi igrao s janjetom, a plemena su živjela u miru, jer još ne bijahu upoznala zlo. Na početku vremena Bog je ljudima rekao: »Ovaj rascvjetali vrt pripada vama. Uživajte u njegovim plodovima. Ali pazite! Za svako vaše zlodjelo ja ću na zemlju baciti zrno pijeska, a pijeska bi moglo biti toliko da prekrije sve zelenilo, drveće i potoke.«
[caption id="attachment_20633" align="aligncenter" width="504"]
karavana u pustinji[/caption]
Ljudi su dugo poštivali Božju zapovijed, sve dok se jednoga dana nisu dvojica beduina posvađala oko neke deve. Kad je pala prva ružna riječ, Bog je na zemlju bacio zrno pijeska, no to nitko nije ni primijetio. Za ružnim riječima slijedila su djela, pa je palo mnoštvo zrnaca. Stvarale su se hrpe jedna za drugom. Ljudi su se začuđeno zaustavljali i promatrali. »Što je to?« – pitali su Gospodina. »Plod vaših zlodjela!« – odgovori Bog. »Svaki put kad učinite nepravdu, kad dignete ruku na brata, kad slažete i prevarite… zrnce pijeska past će na vaš vrt. Nastavite li tako, pijesak će prekriti cijelu zemlju.« Ljudi su se na to smijali. »Kad bismo bili i najveći zločinci, ni za milijun godina nas ne bi ugrozila ta sitna zrnca.« Ljudi su se svađali, tukli, varali jedni druge, plemena su ratovala. Pijesak je prekrivao pašnjake i oranice, zatrpani su mnogi potoci, a stoka je morala ići sve dalje u potragu za hranom. Tako je nastala pustinja. Plemena su lutala među dinama žaleći za davno izgubljenim rajem. Ponekad su sanjali da usred pustoši vide zelena prostranstva, plava jezera, cvjetne livade. Takva priviđenja nazivali su fatamorganom. Samo ondje gdje su se ljudi držali Božje zapovijedi i danas postoje palme i čisti izvori, pijesak ih ne može zatrpati, nego ih samo okružuje, kao što more okružuje otoke. Putnici ta mjesta nazivaju oazama i tu se zaustavljaju da se odmore, prisjećajući se riječi što ih je Gospodin izrekao plemenu: »Nemojte moj zeleni svijet pretvoriti u beskrajnu pustoš.«
Marokanska legenda