Zašto se opterećivati? Novo!
0 preuzimanja
Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže sve više i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno. Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu. Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. Čitav život, sam po sebi težak, k smrti i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.
| Pregleda: | 1911 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...
Ne vjerujem i nikada neću vjerovati:
- U Boga koji traži da ga se ljudi boje
- U Boga vrača i čarobnjaka
- U Boga koji bi sprečavao ljudski razum u njegovu traženju
- U Boga koji bi postao monopol jedne Crkve, jedne rase, kulture ili kaste
- U Boga djeda koga se može iskorištavati
- U Boga komu ne bi trebao čovjek
- U Boga suca koji sudi uvijek sa zakonikom u ruci
- U Boga samotnika
- U Boga koji se može rastumačiti filozofijom
- U Boga koji priječi čovjeku da raste, da osvaja, da se preobrazuje, da se razvija dotle da postane "gotovo kao Bog"
- U Boga koji od čovjeka, zato što vjeruje, zahtijeva da se odrekne da bude čovjek
- U Boga koji kaže "platit ćeš ti meni"
- U Boga koji se koji put kaje što je ljudima dao slobodu
- U Boga koji se zadovoljava da čovjek kleči čak i ako ne radi
- U Boga opijum za obnovu zemlje i nadu samo za budući život
- U Boga onih koji misle da ljube Boga zato što ne ljube nikoga
- U Boga komu se sviđaju oni koji uvijek govore "sve je u redu"
- U Boga koji opravdava rat
- U Boga koji daje prednost bogatima
- U Boga koji ne spasava one koji ga nisu upoznali, ali koji su ga željeli i tražili
- U Boga koji se zaručuje s politikom
- U Boga koji koji zemlju i stvari što ih čovjek voli uništava umjesto da ih preobrazi
- U Boga koji ne bi bio misterij, koji ne bi bio veći od nas
- U Boga koji bi zauvijek uništio naše tijelo mjesto da ga uskrisi
- U Boga za koga ljudi vrijede ne po onom što jesu, nego po onomu što imaju ili predstavljaju
- U Boga koji ne bi bio ljubav i koji ne bi znao pretvoriti ljubav u ono što treba
- U Boga u kog se ne bih mogao pouzdati i onda kad zakažu sve nade...
J. Arias, svećenik