Oproštajno pismo - Gabriel Garcia Marquez Novo!
0 preuzimanja
Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, nego i svoju dušu. Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav! Djeci bih napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću. Toliko stvari bih se naučio od vas, ljudi... Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kada mu hoće pomoći da bi se podigao. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti. Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš. Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš. Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje. Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.
| Pregleda: | 2473 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
BOG: - Halo, dobar dan! Ovdje Bog Otac. Izvoli!
ČOVJEK: - Pa...ne znam. Bio sam siguran da se nećete javiti. Samo sam pokušao. BOG: Iskoristi priliku, kad sam već na liniji. ČOVJEK: - Bože moj, mogu li Vas pitati bilo što? BOG: - Naravno, znaš dobro da poznajem i znam sve. ČOVJEK: Htio sam Vas pitati... Ali, prije svega, mogu li Vam reći "ti"? BOG: - Pa naravno, kao što govoriš u Očenašu. To me jako veseli, jer sam tako bliže vama. ČOVJEK: - Hvala, Gospodine Bože. Želio bih te pitati što misliš o ovima koji su došli ovamo da se s tobom susretnu? BOG: - Ti me zapravo pitaš što mislim o "Zemljanima". Ako počnem govoriti o svakome od vas, završit ćemo razgovor na kraju dana! (ironično) A opet, strašno ste zaposleni! ČOVJEK: - Da, baš tako. Mislite li Vi, oprosti, misliš li ti da su ljudi danas bolji nego u doba tvoga Sina, pred 2 000 godina? BOG: - Mnogo ste napredovali na znanstvenom, društvenom, političkom i religioznom planu, ali... ČOVJEK: - Oprosti što te prekidam, ali koji smo napredak stvarno postigli? BOG: - Pustimo to, molim te. Želim ti kazati da vi, ljudi na Zemlji, prečesto gledate tjelesnim očima. Počnite gledati srcem! ČOVJEK: - Što bih trebao gledati očima srca? To te pitam u ime svih ovih koji su tu. BOG: - Sve treba gledati očima srca! Otkrit ću ti jednu malu tajnu: da moj Sin nije došao k vama pred 2 000 godina, zamisli samo što bi se dogodilo vašem planetu! Na sreću on je posijao ljubav i neki od vas u izobilju beru njezine plodove. ČOVJEK: Ali, Bože moj, nema svetaca, pravih svjedoka Radosne vijesti tvoga Sina. BOG: - Ali, zar ste slijepi? Ima ih mnogo oko vas. Nemojte gledati samo izvana, gledajte u dubinu, pažljivo, pa ćete vidjeti... ČOVJEK: Hoćeš li mi kazati imena nekih od njih na moje osobno zadovoljstvo i na radost svih koji su tu? BOG: - Vrlo rado: brat Roger Schultz, Majka Tereza, Ivan Pavao II i neki koji su danas tu. Mislim, na primjer, na Matiju, Valeriju, na Ivicu, na Nadu, spominjem samo njihova krsna imena, da ne bi sagriješili uzoholivši se... ČOVJEK: - Hvala, Bože moj. Smijem li te pitati što bi ti želio da se promijeni u našoj zajednici ovdje, u našoj kršćnskoj zajednici? BOG: - Volio bih da budete još bliži jedni drugima, da prestane nadmetanje među vama, da shvate oni koji mogu shvatiti, da pronađete braću koju ćete voljeti, ne na par minuta, nego za cijeli život. ČOVJEK: - To je čitav jedan program. To je gore nego izbori! BOG: - Da, znam, ali jednostavno treba nastojati čitavim bićem slijediti svako pojedino blaženstvo iz Evanđelja. Blaženstva nisu neka šala! Doviđenja! Još ćemo se čuti. Sad me netko drugi zove.
Jedan je čovjek imao neobičan problem: nikako nije mogao prijeći cestu kad je bilo crveno svjetlo za pješake, makar na kilometar daleko nije bilo automobila. A kako je bio vjernik, nije htio griješiti pa ni u malim stvarima, a kamoli drugima davati primjer lošeg ponašanja.