Večernji susret Novo!

Isuse, dođoh Ti reći,

kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.

Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.

Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.

Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.

Zlatko Sudac