Razgovor s Bogom Novo!
0 preuzimanja
BOG: - Halo, dobar dan! Ovdje Bog Otac. Izvoli!
ČOVJEK: - Pa...ne znam. Bio sam siguran da se nećete javiti. Samo sam pokušao. BOG: Iskoristi priliku, kad sam već na liniji. ČOVJEK: - Bože moj, mogu li Vas pitati bilo što? BOG: - Naravno, znaš dobro da poznajem i znam sve. ČOVJEK: Htio sam Vas pitati... Ali, prije svega, mogu li Vam reći "ti"? BOG: - Pa naravno, kao što govoriš u Očenašu. To me jako veseli, jer sam tako bliže vama. ČOVJEK: - Hvala, Gospodine Bože. Želio bih te pitati što misliš o ovima koji su došli ovamo da se s tobom susretnu? BOG: - Ti me zapravo pitaš što mislim o "Zemljanima". Ako počnem govoriti o svakome od vas, završit ćemo razgovor na kraju dana! (ironično) A opet, strašno ste zaposleni! ČOVJEK: - Da, baš tako. Mislite li Vi, oprosti, misliš li ti da su ljudi danas bolji nego u doba tvoga Sina, pred 2 000 godina? BOG: - Mnogo ste napredovali na znanstvenom, društvenom, političkom i religioznom planu, ali... ČOVJEK: - Oprosti što te prekidam, ali koji smo napredak stvarno postigli? BOG: - Pustimo to, molim te. Želim ti kazati da vi, ljudi na Zemlji, prečesto gledate tjelesnim očima. Počnite gledati srcem! ČOVJEK: - Što bih trebao gledati očima srca? To te pitam u ime svih ovih koji su tu. BOG: - Sve treba gledati očima srca! Otkrit ću ti jednu malu tajnu: da moj Sin nije došao k vama pred 2 000 godina, zamisli samo što bi se dogodilo vašem planetu! Na sreću on je posijao ljubav i neki od vas u izobilju beru njezine plodove. ČOVJEK: Ali, Bože moj, nema svetaca, pravih svjedoka Radosne vijesti tvoga Sina. BOG: - Ali, zar ste slijepi? Ima ih mnogo oko vas. Nemojte gledati samo izvana, gledajte u dubinu, pažljivo, pa ćete vidjeti... ČOVJEK: Hoćeš li mi kazati imena nekih od njih na moje osobno zadovoljstvo i na radost svih koji su tu? BOG: - Vrlo rado: brat Roger Schultz, Majka Tereza, Ivan Pavao II i neki koji su danas tu. Mislim, na primjer, na Matiju, Valeriju, na Ivicu, na Nadu, spominjem samo njihova krsna imena, da ne bi sagriješili uzoholivši se... ČOVJEK: - Hvala, Bože moj. Smijem li te pitati što bi ti želio da se promijeni u našoj zajednici ovdje, u našoj kršćnskoj zajednici? BOG: - Volio bih da budete još bliži jedni drugima, da prestane nadmetanje među vama, da shvate oni koji mogu shvatiti, da pronađete braću koju ćete voljeti, ne na par minuta, nego za cijeli život. ČOVJEK: - To je čitav jedan program. To je gore nego izbori! BOG: - Da, znam, ali jednostavno treba nastojati čitavim bićem slijediti svako pojedino blaženstvo iz Evanđelja. Blaženstva nisu neka šala! Doviđenja! Još ćemo se čuti. Sad me netko drugi zove.
| Pregleda: | 1773 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
NAUČIO SAM da kada si zaljubljen, vidi se. NAUČIO SAM da kada mi samo jedna osoba kaže "uljepšao si mi dan... ", onda je moj dan sasvim drugačiji. NAUČIO SAM, da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju. NAUČIO SAM, da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu. NAUČIO SAM, da nikada od djeteta ne smiješ odbiti poklon. NAUČIO SAM, da uvijek možeš za nekoga moliti, ukoliko sam nema snage da može sebi pomoći na drugi način. NAUČIO SAM, da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život od tebe zahtjeva, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati. NAUČIO SAM, da je ponekad sve što je nekome potrebno, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje. NAUČIO SAM, da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo. NAUČIO SAM, da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim. NAUČIO SAM, da je ispod svačijeg tvrdog oklopa netko tko želi da je cijenjen i voljen. NAUČIO SAM, da Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu? NAUČIO SAM, da činjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mijenjam. NAUČIO SAM, da kada se planiraš osvetiti nekome, time samo dopuštaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati. NAUČIO SAM, da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane. NAUČIO SAM, najlakši način da rastem kao osoba je da se okružim ljudima koji su pametniji od mene. NAUČIO SAM, da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom. NAUČIO SAM, da nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega. NAUČIO SAM, da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji. NAUČIO SAM, da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš. NAUČIO SAM, kada naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje. NAUČIO SAM, da bih volio da sam svome djedu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim. NAUČIO SAM, da treba podijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti. NAUČIO SAM, da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled. NAUČIO SAM, da ne mogu birati kako ću se osjećati, ali mogu odlučiti šta ću s time uraditi. NAUČIO SAM, da, kad ti jednom novorođeno unuče uhvati mali prst svojom rukicom, osvojen si doživotno. NAUČIO SAM, da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se penješ. NAUČIO SAM, da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti. NAUČIO SAM, što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti. NAUČIO SAM, ugriz psa neće proći ako psa ubiješ.
Kad pogledaš ovu sliku vidiš ljepotu, no tvoja percepcija je ograničena i ne vidi potpuni potencijal koju ovaj objekt ima u sebi:
Vidiš sliku malog djelića instrumenta. Ono što ne vidiš je ljepotu cijelog instrumenta. Ne možeš vidjeti sve njegove sofisticirane obline, rubove, elegantne linije i njegovo raskošno tijelo...
Ne možeš dodirnuti i osjetiti glatku ljepotu pomno odabranog drva, dotaknuti svaku pukotinu koje su posljedice posebne ljubavi i predanosti, osjetiti čvrste žice koje čak izazivaju bol na dodir...
Ne možeš vidjeti prste jedne čelistice kako plešu na žicama gotovo neljudskim slobodnim pokretima. Ne možeš čuti veličanstvenu glazbu legendarnih skladatelja kako pršti sa žica i iz kutije, i mekani dugi slatki zvuci uspavanke obične jedne primalje...
Ne možeš pojmiti količinu posvete, truda, vremena, odanosti, boli i žrtve koje su izlivene u ovom jednom instrumentu od svih ljudi kroz čije ruke je on prošao. Ne možeš shvatiti koliko je mladih talenata njegovano kroz mnogobrojne godine druženja s njim...
Ne možeš spoznati gdje je sagrađen, odrastao, otkud je došao, kolika je ljubav uložena u njegov nastanak i razvoj. Nikada nećeš znati koliko se puta ovaj instrument vratio svojem stvoritelju na popravak njegovih polomljenih dijelova. Ne možeš uočiti da se vrijednost ovog instrumenta sa svakom godinom koja prolazi povećava sa njegovom sazrijevanjem...
Kad gledaš ovu sliku vidjet ćeš ljepotu. No, istina je da ne vidiš baš ništa u odnosu na ono što on zapravo jest.
To je baš kao kad pogledaš čovjeka. Možeš samo vidjeti taj maleni segment onoga što se nalazi pred tvojim očima... Ali još je puno toga predivnog skriveno ispod površine onoga što vidiš.
autor nepoznat