Nemoj reći oče... Novo!
0 preuzimanja
NEMOJ REĆI OČE, AKO SE SVAKI DAN NE PONAŠAŠ KAO SIN.
NEMOJ REĆI NAŠ, AKO ŽIVIŠ IZOLIRAN U SVOJOJ SEBIČNOSTI. NEMOJ REĆI KOJI JESI NA NEBESIMA, AKO MISLIŠ SAMO NA ZEMALJSKE STVARI. NEMOJ REĆI SVETI SE IME TVOJE AKO PSUJEŠ I SPOMINJEŠ BOŽJE IME UZALUD. NEMOJ REĆI DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE AKO NE STVARAŠ MIR NA ZEMLJI. NEMOJ REĆI BUDI VOLJA TVOJA, KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI, AKO NE PRIHVAĆAŠ BOŽJU VOLJU I KAD JE TEŠKO. NEMOJ REĆI KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS AKO SE NE BRINEŠ ZA GLADNE, BESKUĆNIKE I NEPROSVJEĆENE. NEMOJ REĆI OTPUSTI NAM DUGE NAŠE AKO NISI SPREMAN OPROSTITI DRUGIMA POGREŠKE, UVREDE,OMALOVAŽAVANJA, RUGANJE, PONIŽAVANJE… NEMOJ REĆI I NE UVEDI NAS U NAPAST AKO IMAŠ NAMJERU OSTATI U GRIJEHU ILI DALJE GRIJEŠITI. NEMOJ REĆI NEGO IZBAVI NAS OD ZLA AKO SE NE BORIŠ PROTIV ZLA. NEMOJ REĆI AMEN AKO JOŠ NISI SHVATIO MOLITVU OČE NAŠ.
| Pregleda: | 752 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Praaustralci ili Aboridžini su u prošlosti bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali.
Nisu se vezivali za predmete. Hranu nisu nalazili slučajno.
Mom prijatelju Polu brat je za Božić poklonio auto. Na Badnje veče kad je izišao iz ureda na ulicu, oko njegova sjajnog novog auta obilazio je neki dječak, gledao ga sa svih strana i divio mu se. "Je li to Vaš auto, gospodine", upitao je.
Pol je kimnuo glavom. "Dobio sam ga od brata za Božić." Dječak je bio zapanjen: "Želite reći da Vam je brat poklonio auto i da Vas ono nije koštalo ni centa? Znate, želio bih..." Oklijevao je.
Pol je bio siguran da zna šta bi on želio. Želio bi imati takvog brata. A tko uostalom ne bi? Ali dječak je na Polovo ogromno iznenađenje rekao: "Želio bih da mogu biti takav brat." Pol ga je pogledao, zastao na trenutak, a zatim sasvim spontano zapitao: "Bi li se želio provozati u mom automobilu?"
"Naravno!"
Poslije kraće vožnje, dječak se okrenuo i blistavog pogleda zamolio: "Gospodine, možete li me odvesti do moje kuće?"
Pol se nasmiješio uvjeren da zna što dječak želi. Želi pokazati susjedima kako se vozi u velikom, novom autu. Međutim, Pol je ponovo pogriješio. "Molim Vas stanite ispred onih stepenica ", rekao je dječak.
Žurno se popeo. Ubrzo zatim, Pol ga je čuo kako se vraća, ali nije išao brzo. Nosio je svog malog brata koji je bio paraliziran. Stavio ga je na stepenice i pokazao mu auto.
"Vidiš Badi, baš kako sam ti rekao. Brat mu ga je poklonio za Božić i nije ga koštalo ni centa. Jednoga dana ja ću ti pokloniti isti ovakav... i onda ćeš i sam moći vidjeti sve one lijepe izloge ukrašene za Božić o kojima sam ti pričao."
Pol je izašao i stavio malenog dječaka na sjedalo. Stariji brat, blistavih očiju, popeo se pored njega, pa su njih trojica krenuli u vožnju gradom!
Te Badnje večeri Pol je shvatio na šta je Isus mislio kad je rekao: "Blaženije je davati ..."
Den Klark