Kava, jaje i mrkva - priča Novo!
0 preuzimanja
Stavi tri lončića vode na vatru.
U prvi lončić stavi mrkve.
U drugi lončić stavi jaja.
U treći lončić stavi nešto zrnaca kave, koja su prethodno smljevena u prah.
Kuhaj sva tri lončića 15 minuta. Zatim izvadi ono što si stavio unutra.
Mrkve koje su bile tvre omekšale su.
Jaja koja su iznutra mekana, sada su otvrdnula.
Ali je zato voda poprimila boju i čaroban miris kave. Prah kave je nestao.
Sada razmisli o životu. Život nije uvijek lagan. Život nije uvijek ugodan.
Ponekad je jako težak. Radimo naporno, a postignemo vrlo malo.
Što se dogodi kada se susretnemo s poteškoćama?
Stvari se ne odvijaju onako kako želimo.
Ljudi ne postupaju prema nama onako kako se nadamo.
U priči s početka kipuća voda predstavlja životne poteškoće.
Možemo biti poput mrkvi. Nastupamo jaki i napadni. Izlazimo mekani i slabi. Postajemo umorni. Izgubimo nadu. Lako odustajemo. Više ne postoji borbeni duh. Zar želiš biti kao mrkve? Možemo biti poput onih jaja. Nastupamo sa mekanim i osjetljivim srcem.
Postanemo jako teški i neosjetljivi iznutra. Zamrzimo druge. Prestajemo voljeti sebe. Postajemo teška srca. Nema više ugodnog osjećaja, samo gorčina. Zar želiš otvrdnuti poput jaja?
A možemo biti i poput zrnaca kave. Voda ne mijenja prah kave. Prah kave mijenja vodu! Voda je postala drukčija zbog praha kave. Pogledaj je. Pomiriši je. Popij je. Što je voda vrelija, to je okus bolji. Možemo biti poput zrnaca kave!
Izvučemo nešto dobro iz teškoća s kojima se suočavamo. Naučimo nove stvari. Steknemo nova znanja, nove vještine, nove mogućnosti. Rastemo u iskustvu. Činimo svijet oko nas ljepšim. Kako bi uspjeli, moramo se truditi … i truditi.
Moramo vjerovati u ono što činimo. Ne smijemo odustati. Moramo biti strpljivi. Moramo biti uporni.
Problemi i teškoće daju nam šansu da postanemo jači… i bolji… i snažniji.
Kakvi smo kada stvari ne idu kako treba?
Jesmo li kao mrkve… ili jaja… ili kao zrnca kave?
Postani poput zrnca kave!!!
Nepoznat autor
| Pregleda: | 2047 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu.
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio: "Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"
Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!
Tako je i s mnogim ljudima.
U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Mnogi ljudi kad pogledaju u sebe vide samo trnje - vlastite nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale koje im je Bog dao.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.
Pomogneš li nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek... iznova...
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)