Tajna posebnih ključeva Novo!
0 preuzimanja
Jučer ste uspjeli riješiti neki problem. Danas je pred vama novi. Hoćete li upotrijebiti jučerašnje rješenje? Ne možete sva vrata otvarati istim ključem. Isto je i s rješavanjem problema - različiti ključevi za različita vrata. Ako uvijek upotrebljavamo isti ključ, ostat ćemo pred zatvorenim vratima. Tri najvažnija ključa su ljubav, mudrost i istina. Ljubav koja otvara srce, mudrost koja otvara razum i istina koja otvara volju. Kad se nađeš pred problemom, pokušaj sa različitim ključevima. Ako prvi ne otvori vrata, drugi hoće…“
autor nepoznat
| Pregleda: | 840 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
Na slijedećem je planetu živio neki pijanac.
Ovaj je posjet bio vrlo kratak, no maloga je princa vrlo rastužio:
- Što radiš? - rekao je pijancu kojeg je našao kako u tišini promatra hrpu praznih i hrpu punih boca.
- Pijem - odgovorio je pijanac.
- A zašto piješ? - pitao ga je mali princ.
- Kako bih zaboravio - odgovorio je pijanac.
- Što zaboravio? - htio je doznati mali princ, koji ga je već bio počeo žaliti.
- Kako bih zaboravio da se sramim, priznao je pijanac pognute glave.
- A čega se sramiš? - upita mali princ želeći mu pomoći.
- Sramim se jer pijem! - odgovorio je pijanac i sasvim zašutio.
Mali je princ, zbunjen otišao.
«Odrasli su uistinu vrlo čudni», govorio je samome sebi putem.
(Antoine de Saint-Exupery)