Paun i vrana - priča o sreći Novo!
0 preuzimanja
Vrana je živjela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ugleda labuda. „Ovaj labud je tako lijep i bijel“, pomisli ona, „a ja sam crna“. „Ti si sigurno najsretnija ptica na svijetu." reče mu.
"I ja sam tako mislio dok nisam vidio papigu", odgovori labud "ona ima dvije boje i stvarno je prelijepa. Mislim da je papiga najsretnija ptica ikad stvorena". Vrana nađe papigu koja joj je objasnila "Ja sam živjela vrlo sretnim životom dok nisam ugledala pauna. Ja imam samo dvije boje dok paun ima mnogo boja". Vrana posjeti pauna u zoološkom vrtu i vidje tisuće ljudi koji se skupljaju i dive njegovoj ljepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu. "Dragi paune" reče "ti si tako predivan. Svakog dana tisuće ljudi te dolaze vidjeti. Kad mene vide, odmah me tjeraju od sebe. Ja mislim da si ti najsretnija ptica na svijetu". Paun odgovori "Ja sam uvijek mislio da sam najljepša i najsretnija ptica na svijetu. Ali zbog moje ljepote sam zarobljen u zoološkom. Promatrao sam zoološki vrt puno puta i primjetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da već neko vrijeme razmišljam o tome kako bih bio sretan da sam vrana jer bih mogao letjeti gdje želim".
Pouka priče: Naučimo biti sretni s onim što imamo, jer čovjek koji je zadovoljan s onim što ima najsretniji je čovjek na svijetu.
| Pregleda: | 3436 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI
Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu. Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao. Netko je doznao za to i ukrao mu zlato.