Lula mira - priča o opraštanju Novo!
0 preuzimanja
Stari je mudri Indijanac davao savjete mladićima svojega plemena: Kad se jako srdiš na nekoga koji te smrtno uvrijedio i odlučiš dignuti ruku na njega, prije nego to učiniš, napuni dobro svoju lulu i sjedni.
Kad ispušiš prvu lulu, primijetit ćeš da je smrt prejaka kazna za počinjenu uvredu.
Tada će ti se učiniti dovoljnim da pljuneš u neprijatelja.
No, prije toga sjedni, napuni ponovno lulu duhanom i propuši je do kraja.
Osjetit ćeš kako je pljuvanje pretjerano, pa će ti biti dovoljno reći nekoliko oštrih riječi prijekora.
Dobro, to nije puno, ali i prije toga uzmi još jednom lulu u usta i kad je dovršiš, OSJETIT ĆEŠ KAKO JE NAJBOLJE OTIĆI I POMIRITI SE S ONIM ČOVJEKOM.
iz Priče o pahuljici – Ljudevit Anton Maračić
| Pregleda: | 3687 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga
U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita!