Priča o miru Novo!
0 preuzimanja
Legenda kaže da su jednom miroljubivi stanovnici Zemlje zatražili od jednog veoma moćnog čarobnjaka da zaustavi sve ratove i krvoprolića na Zemlji. - Uništit ću sve oružje i ljudi se neće imati čime borit. - reče čarobnjak. - To bi bilo odlično! - uzviknuše ljudi. Čarobnjak je upotrijebio magiju i oružje nestade sa Zemlje. Bio je mir na planeti, a oni koji su htjeli borbu, nisu mogli nabaviti oružje. Kad su konačno shvatili da je oružje zauvijek nestalo, napravili su koplja od mladih stabala, i ponovo se počeli boriti jedni protiv drugih. Na to je čarobnjak rekao: - Ne brinite. Uništit ću sve mlado drveće, pa se ovi nasilnici neće imati čime boriti. Nakon dva ili tri dana bezuspješne potrage za mladim stablima, potrebnim za izradu kopalja, buntovni ljudi počeli su sjeći veliko drveće, kako bi od njih napravili palice i krvoproliće je ponovo počelo. Čarobnjak uništi i veliko drveće, ali ljudi počeše izrađivati noževe i mačeve od metala. Čarobnjak je uništio sav metal na planeti, ali onda su ljudi počeli kamenjem gađati jedni druge.
Uništi ću i kamenje - reče čarobnjak. Na to se pobuniše miroljubivi ljudi: - Drveće je nestalo, nema metala ni kamenja. Kako ćemo živjeti, što ćemo jesti? Ljudi će uskoro umirati i bez borbe. Ne, ovo nije rešenje problema! - zavapiše.
Čarobnjak je bio zbunjen: - Ne znam kako ću drukčije riješiti ovaj problem. Ljudi su pali u očaj, nisu znali šta bi napravili. A onda se iz gomile, jedan dječak i reče čarobnjaku: - Neka se ljudi osjećaju onako kako drugi vide njihove postupke. Ako je jedna osoba povrijedila nekoga, neka osjeti istu bol, a ako on donosi radost drugom, neka osjeti istu radost.
Ljudi su bili zadivljeni dječakovom idejom, a čarobnjak je odmah ostvario njegovu zamisao. Vratio je i sve, kamenje i metal, pa čak i oružje. No od toga dana, nitko na planeti nije pokušavao povrijediti svoga bližnjega. Ljudi su počeli da pomagati drugima i nastavili živjeti u harmoniji i radosti.
autor nepoznat
| Pregleda: | 2206 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Što bi ti napravio/la?....pred tobom je izbor. Ne traži pouku jer ne postoji.
Ali ipak pročitaj. Moje pitanje glasi: Bi li izabrao isto?
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.
Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.
Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele... Tradicionalno su u viijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju, pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.
Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.
Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer bijela boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.
Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.
Korjene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.
prema: www.fizzit.net