Nepodnošljivost Novo!
0 preuzimanja
Otac Abraham je veći dio svog života proveo u pustinji. Prolaznici su bili prava rijetkost. Jedne večeri se namjerio jedan prolaznik na Abrahamov šator. Abraham je kao dobar domaćin ponudio prolazniku večeru. Dok se večera pripremala Abraham je doznao u razgovoru da je taj prolaznik štovalac boga vatre. Abraham ga istjera van. Te noći Bog mu se ukazao u snu i upitao ga zašto je istjerao tog čovjeka iz svog šatora. Abraham mu odgovori da taj čovjek ne štuje pravoga Boga nego vatru. Bog mu tada reče: Ja ga podnosim već 63 godine, a ti ga nisi mogao podnijeti jednu večer?
Anthony de Mello
| Pregleda: | 727 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom jedan moćni kralj reče starom svećeniku:
“Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“
Stari svećenik na to odgovori:
„Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“
„Potonut će“, odgovori kralj.
„A uzmem li stotinu kamenova i stavim ih u lađu, te lađu otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će ploviti?“
„Plovit će.“ odgovori kralj.
„Jesu li onda onih stotinu kamenova i lađa lakši od jednog kamenčića?“
Kralj nije znao što bi odgovorio.
Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“
Josipe, sanjala sam čudan san.
Ne razumijem posve što mi se snilo, ali mi se čini da ima veze s rođendanom moga Sina.
U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan moga Sina.
Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove.
Čudno je bilo to što darovi nisu bili za moga Sina.
Ljudi su zamotali darove u fini, šareni papir i stavljali ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo
sa svjetlucavim nakitom.
Na vrh drveta stavljaju figuru, nešto kao anđeo. Baš nekako lijepo.
I svi nasmiješeni, veseli. I darivali su jedni druge, ali ne i moga Sina.
Čini mi se da ga ni ne poznaju. Ni ime mu nisu spomenuli, uopće.
Osjećala sam da bi im on čak smetao kad bi svratio.
Kako tužno, ne biti dobrodošao i željen na proslavu vlastitog rođendana.
Sretna sam da je to samo san.
Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost.