Pas pred ogledalom Novo!
0 preuzimanja
Jednom davno živio je jedan kralj koji je imao ogroman, ali zaista čudan dvorac.
Iznutra je bio prekriven ogledalima - po zidovima, podovima, stropovima, posvuda na tisuće ogledala.
Jednoga dana kad nikoga nije bilo u dvorcu, odnekud dotrča neki pas i uđe u unutra. Iznenađen nepoznatim mjestom, poče se osvrtati oko sebe. Na svoj ??užas shvati da je okružen mnoštvom pasa. Bili su posvuda i bilo ih je bezbroj. Namjeravajući se zaštiti od njih, pas im pokaza zube, no u istom trenutku i ostali psi pokazaše zube. On poče režati kako bi ih zaplašio. Kao odgovor na to, svi psi oko njega počeše režati.
Vidjevši to, pas je već bio sasvim siguran kako mu je život u opasnosti i započne lajati. No čim je zalajao, i ostali psi počeše lajati na njega. Što je on jače lajao, to su i oni bivali sve glasniji.
Sutradan ujutro, dvorani su našli nesretnog psa kako leži mrtav, sam samcat. Osim njega u dvorcu nije bilo nikoga. Tek milijuni ogledala kojima je bio okružen. Nitko se nije borio s njim, zato što nikoga nije ni bilo.
Ipak, on je vidio sebe u ogledalima i to ga je preplašilo do smrti. Kada se počeo boriti, odrazi u ogledalima su se također počeli boriti. Uginuo je u borbi s milijunima vlastitih odraza koji su ga opkolili sa svih strana.
A da je samo jednom prijateljski mahnuo repom, svi bi psi iz ogledala uzvratili...
autor nepoznat
| Pregleda: | 1554 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Šetajući tako ulicama, čitah na plakatima:
»Ne bacajte papire na zemlju! Ne gazite zelene površine! Ne kidajte cvijeće!«
Tolika upozorenja, pomislih.
Pored mene, prođe grupa mladića i djevojaka. Smijali se, dobacivali šale, kršili zabrane… Zagađivali su okolinu riječima kojih bi se stidio svaki rječnik.
I dođe mi da viknem: »Ljudi, ne zagađujte okolinu psovkama, lažima, prostotama, nepravdom, mržnjom!
Ne gazite nježnost u dušama malenih, ne prelazite preko svoje savjesti, ne izbacujte otrovne riječi, jer će vam se sve to vratiti!
Ne držite jedni druge cijevima ispušnim! Ne bacajte otrov na sjeme koje ste sami posijali! Ne zagađujte ni svoju nutrinu, Ni svoju okolinu!
s. Bogoljuba Cifrek
PRINT - pdf
Jednoga dana dođe Isus neočekivano na rajska vrata i reče: „Petre idemo na zemlju!“ - Oh - promrmlja Petar - Gospodine, što se dogodilo? - Idemo vidjeti kako moj narod slavi moj rođendan. Gospodine, kamo idemo? - upita Petar uzimajući kartu svijeta u ruke.
- Hm, kamo? - Isus će kao razmišljajući. - Idemo u zemlji u kojoj se Božić najljepše slavi - odluči i upre prstom u kartu.
Nađoše se u jednoj čudnoj zemlji. Zvijezde su blistale, a mjesec sjao. Na vrhu malene visoravni kao da sam htjela do neba izići crkvica s drvenim tornjem. Zvono je zvonilo. Sa svih su strana pridolazi muškarci, žene i djeca gazeći duboki snijeg. U crkvici se stislo mnoštvo. Ispred oltara žive jaslice.
- Baš je lijepa moja Ana. Prava sveta Mara – uzdahnu jedna mlada žena.
- A tek moj Ivo kao sveti Jozo - šapnuo do nje druga.
- Dragi vjernici - zakašlja se s oltara stari svećenik, koji se zaogrnuo nekim debelim kaputom pa ne znaš jesu li to na njemu 3 kaputa ili je ispod jednoga naslagao džempere. Skupili smo se da proslavimo Isusovo rođenje. Isusa je ovdje među nama. To znam sigurno Ali je još važnije da bude u nama. Evo, ova djeca sa svojim jaslicama svjedoče upravo to, da se Isus rađa u nama. Vi dobro znate da Jozo i Mara još krova nad glavom nemaju i zato će svi milodari ići njima. Za njih su djeca i priredila ovu božićnu priredbu. To je njihov dar Isusu i svima nama. Zapjevajmo svi „Padaj s neba roso sveta“.
Nakon pjesme od koje su zidovi odjekivali, započe priredba. Najprije je anđeo probudio pozaspale pastiriće, a oni doniješe novorođenom kralju posudu punu žara da ga ogrije i dva vunena ogrtača da bude toplije Mariji i Josipu. Onda anđeoski kor od sedmero djece koji je stajao iznad jaslica, zapjeva „Svim na zemlji mir veselje“, što radosno prihvati cijela crkva. Pjevali su i Isus i Petar.
Nakon pjesme sve se u crkvi toliko umiri da se moglo čuti kako ljudi dišu. Pojaviše se tri sveta kralja. Sva tri obučene u bijele haljine za crveni ministrantskim ruhom odozgor, a na glavama im krune. Jednom je kruna napravljena od perja, pa izgleda kao indijanska ukrasna perjanica, drugom u kapu ušivene kosti pa je izgledao kao neki afrički mag, a treći si je spleo krunu od trnja.
Prvi pristupi onaj s indijanskom perjanicom i poklonivši se reče: - Isuse, ja sam Hesus Karamba, kralj Amerike. Poklanjam ti naše šume i rijeke. Čuvaj ih! Ne daj da ih uništavaju jer one nam daju zrak koji udišemo i vodu koja donosi život. I ostavi pred kolijevkom zdjelicu sa zemljom i u njoj posađeno nekoliko borovih grančica. I drugi kralj donese dar. On stavi pred dijete drvenu posudu punu žutoga pijeska i reče: - Isuse ja sam Jošua Rumba kralj Afrike.
Uzmi ovaj pustinjski pijesak kao znak našega obećanja da ćemo te slijediti i u pustinji.
Treći kralj bijaše nekako najmanji. On visokim glasom reče: Isuse! Ja sam Anto kralj od Bosne! Gromoglasni pljesak prekinu i zbuni govornika. Nisu pljeskali samo vjernici i župnik nego i Isus i Petar. Na kraju se kralj od Bosne, zahvaljujući velikoj župnikovoj podršci, ipak pribra i završi svoj pozdrav: - Isuse! Ja ti poklanjam ovu trnovu krunu, koju si i ti nosio. Teška je, Isuse! Poklanjam ti i svoju odluku da ću živjeti ovdje iako mnogi oko mene govore da se ovdje više ne može živjeti. Znam da si blizu nas, da voliš našu zemlju. Dođi i rodi se u nama svima!
I cijela crkva zapjeva „Narodi nam se kralj nebeski“, a Petar obrisavši suze šapnu Isusu: - Oni će primiti tvoje darove.
I Isusu blagoslovi njihove kuće mirom, ljubavlju, radošću i veseljem, a njihove stolove jelima ukusnijim nego ikada prije. I poslavši Petra u nebo On ostade u tom siromašnom selu.
Stjepan Tomić