Prava ljubav nikad ne umire Novo!

0 preuzimanja

Na kraju jednog polja stajahu Ljubav i Samoća i zagledani u mladi zaljubljeni par.

Samoća reče Ljubavi: - Kladim se, da ću ih rastaviti.

Ljubav uzvrati: - Pričekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš otići kod njih koliko god puta želiš.

stablo-srce-ilustracija-ljubav

Samoća se složi. Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i opazi u njima sjaj.

Vrati se natrag i reče Samoći: - Sad je tvoj red! Idi! - Ne, - odgovori Samoća - Sad ništa ne mogu učinit, jer su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Prođe neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se ponadala, da ih s vremenom napustila ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekoračila je preko njihovog praga. No pogledavši im u oči vidje Zahvalnost.

Okrenula se natrag s riječima : - Doći ću kasnije…

Proteklo je još dosta vremena i Samoća se ponovo pojavila pred njihovim vratima i začula dječju viku. Otac se tek vratio s posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ih moći rastaviti, jer: ”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost su do sad već trebali napustiti njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona u njima spazi Poštovanje i Razumijevanje.

- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrene se i ode.

Vrijeme je prolazilo. Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjetila je da su im djeca odrasla. Otac, već sijed, objašnjavao je nešto sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, ovaj put vidjevši u njima Povjerenje.

Nakon puno godina Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unuci odlaze od kuće, a da kraj kamina ostaje sjediti rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče: - Konačno je došao i moj trenutak! Htjede je pogledati u oči da se uvjeri da je došao njen trenutak, no starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Žena ode do groblja i sjede pored jednog groba, groba svoga supruga.

- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak. Tek tada se Samoća zagleda u uplakane staricine oči, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje. I Samoća ode od starice i nikad više nije svraćala u njezin dom.

Pregleda: 3637 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Najljepša žena - prema ocjeni muškaraca
Najljepša žena - prema ocjeni muškaraca

Jedan je volio plameno-crne oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je sivo-plave, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile žene sa smeđim očima, tople i nasmijane… A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dugom.

Dva vuka u čovjekovoj nutrini - priča o savjesti
Dva vuka u čovjekovoj nutrini - priča o savjesti
vuk_animacija1Nekada davno je djed svome unuku ispričao jednu životnu istinu: “U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka - kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja Z L O: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, krivnju, samosažaljenje, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk predstavlja D O B R O: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru... Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa zapita: Koji vuk na kraju pobijedi? Djed sa smješkom odgovori: “POBJEĐUJE UVIJEK ONAJ KOJEGA HRANIŠ..."

Zanimljivosti

Marijanski hodočasnički centar Bliskog Istoka i svih Arapskih zemalja je svetište Naše Gospe Libanonske u Harrisi 25 km od Bejruta. U Svetište dolaze i nekršćani i ateisti – bilo kao turisti ili iz poštovanja prema Onoj za koju se iz Kurana čita: “Najplemenitija od svih žena u svemiru.”

Humor

– U poslu sam se uvijek držao evanđelja. Nije mi znala desnica što čini ljevica – ispovijeda se jedan pokajnik. – Pa, to je dobro djelo! To ne trebate ispovijedati! A čime se bavite? – Džeparenjem, velečasni…

Poslovice

Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)