Prava ljubav nikad ne umire Novo!

0 preuzimanja

Na kraju jednog polja stajahu Ljubav i Samoća i zagledani u mladi zaljubljeni par.

Samoća reče Ljubavi: - Kladim se, da ću ih rastaviti.

Ljubav uzvrati: - Pričekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš otići kod njih koliko god puta želiš.

stablo-srce-ilustracija-ljubav

Samoća se složi. Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i opazi u njima sjaj.

Vrati se natrag i reče Samoći: - Sad je tvoj red! Idi! - Ne, - odgovori Samoća - Sad ništa ne mogu učinit, jer su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Prođe neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se ponadala, da ih s vremenom napustila ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekoračila je preko njihovog praga. No pogledavši im u oči vidje Zahvalnost.

Okrenula se natrag s riječima : - Doći ću kasnije…

Proteklo je još dosta vremena i Samoća se ponovo pojavila pred njihovim vratima i začula dječju viku. Otac se tek vratio s posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ih moći rastaviti, jer: ”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost su do sad već trebali napustiti njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona u njima spazi Poštovanje i Razumijevanje.

- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrene se i ode.

Vrijeme je prolazilo. Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjetila je da su im djeca odrasla. Otac, već sijed, objašnjavao je nešto sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, ovaj put vidjevši u njima Povjerenje.

Nakon puno godina Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unuci odlaze od kuće, a da kraj kamina ostaje sjediti rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče: - Konačno je došao i moj trenutak! Htjede je pogledati u oči da se uvjeri da je došao njen trenutak, no starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Žena ode do groblja i sjede pored jednog groba, groba svoga supruga.

- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak. Tek tada se Samoća zagleda u uplakane staricine oči, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje. I Samoća ode od starice i nikad više nije svraćala u njezin dom.

Pregleda: 2619 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Joshua Bell - priča o pravim vrijednostima
Joshua Bell - priča o pravim vrijednostima

Washington, DC, metro stanica hladnog siječanjskoga jutra 2007. g. Čovjek na violini 45 minuta svira Bachovo djelo. Za to vrijeme, oko 2.000 ljudi prošlo je stanicom. Većina je išla na posao.

Lav i miš - ezopova basna
Lav i miš - ezopova basna

Dok je lav spavao u šumi, Seoski miševi su plesali. Jedan od njih, neoprezan, skočio je na usnulog lava. Lav je nesretnika poklopio svojom šapom.

Zanimljivosti

Nadbiskupija u Linzu u Austriji ponudila je besplatan download zvukova zvona triju najvažnijih crkava toga područja. Među zvonima čiji se zvuk može downloadati na mobilni telefon je i glasovito zvono Immaculata iz katedrale sv. Marije u središtu Linza.

Humor

Izgledate potišteno, velečasni. – zabrinuto će neki župljanin svom župniku. – Kako ne bi bio, sutra imam vizitaciju. – Što je vizitacija? – Posjet. Ali ne bilo kakav. Kako da vam objasnim? Posjet je kad Vam punac dođe u kuću, a vizitacija kad dođe punica.

Poslovice

Nije sretan onaj tko ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema. (Latinska)