Priča o greškama Novo!
0 preuzimanja
Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom znanstveniku. Novinar ga je upitao zašto je toliko kreativniji od prosječnih osoba. Odgovorio je da je, u drugoj godini života pokušavao dohvatiti plastičnu bocu mlijeka iz hladnjaka, ali boca mu je ispala iz ruku i mlijeko se prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, nije vikala, već je rekla: “Roberte, kakav si nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li se malo poigrati u mlijeku prije nego ga očistimo?! To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je predložila: “Svaki put kada napraviš nered, moraš ga i počistiti. Što želiš: spužvu, krpu ili ručnik?” Izabrao je spužvu, i zajedno su počistili nered. Mama je zatim rekla: “Ovo je bio propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. U dvorištu ćemo napuniti bocu vodom i vidjeti možeš li otkriti kako je nositi bez prolijevanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu. Divna lekcija! Znanstvenik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Naprotiv, greške su samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. To je i srž znanstvenih eksperimenata. Čak i ako eksperiment ne uspije, uvijek se može naučiti nešto vrijedno.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1853 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Bepo, pometač ulica, radio je svoj posao rado i temeljito. Znao je da je njegov rad potreban. Kad bi meo ulice, činio je to polako i jednolično: kod svakog koraka jedno disanje, i kod svakog disanja jedan zamah metlom.
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
p.s. znaj da te neizmjerno volim.
(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu prije 2000 godina)