Rijeka i pustinja - priča za razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.
"To je moj kraj. Pustinju neću prijeći, jer će pijesak progutati svu moju vodu i mene će nestati. Nikada neću stići do mora. Gotovo je", očajavala je. Voda joj se počela postupno gubiti i rijeka je doista nestajala u pustinji. Prolazeći onuda vjetar začuje njezino stalno jadikovanje i odluči je spasiti. "Prepusti se suncu da te zagrije, uzaći ćeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo ću se ja pobrinuti", predloži vjetar. Rijeka se još više uplaši. "Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom." Vjetar joj odgovori: "Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postat ćeš oblak. Oblak ću prenijeti preko pustinje i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru." No rijeka se previše bojala i pustinja ju je progutala.
Tako je i s čovjekom ako ne dopusti da ga preobrazi Duh Sveti.
| Pregleda: | 1781 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Zašto me siliš, Gospodine, da idem kroz pustinju?
Mučim se u trnju.
Kad treba mi samo jedan znak od Tebe, da se pustinja promijeni, da suhi pijesak, da horizont, da veliki, tihi vjetar ne budu više ništa strano ni slučajno, nego široko carstvo kroz koje spoznajem Tebe.
Antoine de Saint Exupery
Kad su Al-Kavarzima, oca algebre, pitali kako bi ocijenio čovjeka odgovorio je:
- ako je čovijek pošten i moralan, to je = 1