Graditelj i njegov jedrenjak Novo!
0 preuzimanja
Graditelj lađa donio je jednoga dana do svoje radionice uz luku dugačak zaobljeni drveni stup, koji se pravilno sužavao od jednoga kraja prema drugome, i komad uredno složena platna, te ih odložio uz radionicu.
Mnoge je dane marljivo i pažljivo gradio lađu. Bilo je očito da mu je jako stalo do nje. Drveni stup i komad platna promatrali su ga svakoga dana kako neumorno radi. - Meni je sigurno namijenio neko važno mjesto na svojoj lađi. Reče jednom drveni stup važnim glasom. - Inače me ne bi tako pažljivo izradio. - Ne nam samo zašto ćeš mu ti poslužiti - nastavi, obraćajući se komadu platna. Vjerojatno zato da obriše lađu prije nego me stavi na nju. Platno je šutjelo. Bilo je sigurno da će ga čovjek dobro upotrijebiti. I čekalo. Protjecali su dani, pa i tjedni. Graditelj lađe radio je bez prestanka. Ali, kako su dani i tjedni protjecali, kiše su smočile platno, vjetar je na njega štošta nanio i odbacio ga na stražnji zid radionice. Bilo je to sada samo jedno izgužvano prljavo platno. Kada je graditelj lađe gotovo dovršio lađu, drveni stup zadovoljno reče: - Evo, dolazi moj dan - i, pogledavši prema komadu platna, nastavi - šteta što ti više ničemu nećeš moći poslužiti. I doista, graditelj uskoro dođe po drveni stup, odnese ga do lađe i postavi okomito na unaprijed izgrađeno mjesto. Drveni stup je bio jako zadovoljan. Promatrao je odozgo lađu i osjećao se važan. Vrlo važan. I graditelj lađe je bio jako zadovoljan. Promatrao je vitku lađu i njezin snažan jarbol. - Sada preostaje još samo jedno - zaključi. Drveni stup se sa čuđenjem upita što bi to moglo biti. Još se više začudio kada je vidio da graditelj odlazi po ono izgužvano i prljavo platno. Htio ga je upozoriti da se s takvim platnom više ništa ne može učiniti. No, prije nego što je išta uspio izreći, čovjek je to izgužvano i prljavo platno počeo pričvršćivati na njega. A kada ga je učvrstio i raskrilio prema vjetru, i lađu i drveni stup prožme divan, do tada nedoživljen osjećaj. I jedrenjak, zajedno sa svojim ushićenim graditeljem, poleti u zagrljaju vjetra.
Stjepan Lice
| Pregleda: | 1135 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Dragi Bože pišem Ti pismo... jer bi htio da mi se javiš...
Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš.
Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada te nisam ništa tražio - možeš provjeriti! Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to nitko ne zna? Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije! Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju. Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene! Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate. Želio bih da mi odgovoriš tko je bolji: dječaci ili djevojčice? Znam da si ti dječak, ali budi pravedan. Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat. Da Te upitam: Možeš li napisati još koju priču? U crkvi stalno čitamo iste. Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu? Zašto uopće moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti? Znaš, nisam znao da narančasta boja može postati purpurna sve dok to nisi učinio sa zalaskom sunca u srijedu. Bilo je stvarno cool!
Jednom se neki čovjek popeo na najviše grane stabla. Nije dovoljno pazio, spotakao se i počeo padati. Noga mu se zaglavila u krošnji drveta i ostao je bespomoćno visjeti satima sve dok onuda nije prošao neki dječak i pozvao ljude iz sela da mu pomognu.