Divlje guske - (priča o napasti) Novo!
0 preuzimanja
Gospodar i sluga išli u lov na divlje guske. Šetajući razgovarali o duhovnim stvarima. Sluga je govorio o tome da ga Đavao stalno napastuje, da ima problema s njim, prisilnih misli. Gospodar se na to iznenadio i rekao da on nema nikakvih problema, da ga Đavao nije nikada napadao, i da mu nije jasno kako to da ih sluga ima. Sluga mu tada reče usporedbu. To je poput našeg lova na guske. Kada vi prestanete pucati na guske ja potrčim i počnem motkom udarati one koje nisu mrtve, jer nisam siguran da neće odletjeti. One koje su mrtve njih ne diram jer sam siguran da neće odletjeti. Tako je i s vama - vi ste mrtvi i vas Đavao ne dira jer ste njegovi. Mene stalno udara motkom i napada jer nisam njegov. Đavao se opisuje kao ljuti lav koji reži. On može i ugristi, ali samo kad mu dopustimo. On je svezan na lancu i može ići tako daleko koliko mu dopustimo. Mi ga svojom molitvom, dobrim djelima vežemo, uostalom Krist ga je svezao svojom žrtvom na križu i on nam ne može ništa ukoliko mu mi to ne dopustimo. Dopuštamo mu da nas udara kad god povjerujemo u laži koje nam on nameće u mislima. Svako loše mišljenje koje imamo o drugima, sebi i Bogu su svakako djelo Đavla jer nas on hoće udaljiti od Boga.
| Pregleda: | 2083 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira. Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom. Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji. Ne tama koja se spušta kad zađe sunce, već tama tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva. I ne zna se što je gore:biti mrtav ili živjeti u tami! Kad gle: "Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu." Noć je postala dan. Nebo i Zemlja stopili se u jedno. Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu. O čovjeku koji je bogom htio postati i Bogu koji je postao Čovjek. Bog koji je sišao s nebeskih visina i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu. Zato su anđeli pjevali one noći: "Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku." Budi i ti što je Bog za tebe postao. Budi čovjek.
(Josip Kuzel)
Neki čovjek pođe na molitvu u Dom Gospodnji. Usput zastane kod svojeg susjeda pa ga pozove da pođe s njim.
- Ne mogu - reče mu susjed - dijete mi leži u ognjici i ne želim ga ostaviti sama.
- Pođi sa mnom - reče čovjek - molit ćemo Gospodina za tvoje dijete i on će sve okrenuti na dobro.
- Hvala ti - reče mu susjed - ali ja osjećam da moram ostati kod kuće.
- Čovjek ga ostavi i pođe dalje. U Domu Gospodnjem molio je dugo, ali je osjećao da njegova molitva nikamo ne dopire, da ga Gospodin ne čuje. I on zavapi.
- Gospodine, zar me ne čuješ?
- Reci što išteš - odazva se Gospodin - Nisam stigao prije do tebe jer sam bio kod tvog susjeda da mu dijete njegujem i da ga ohrabrim.
Stjepan Lice