Stari hrast - priča za razmišljanje Novo!

0 preuzimanja

Stari je hrast živio na rubu velike šume. Nevrijeme i godine istodobno su se obarale ne njega, ali njega je to jačalo. Rastao je u svojoj uspravnosti odolijevajući svemu što ga je lomilo i kršilo.

No, dođe vrijeme i hrast oboli. Isprva su oboljele i sasušile se tek neke njegove grane. Potom se bolest počela širiti cijelim njegovim bićem. Naposljetku, gotovo se čitavo stablo sasušilo. Tek su vršci njegovih najmlađih grana sačuvali životne sokove.

S hrasta je svake godine padalo mnoštvo žirova. Neke su pojele šumske životinje, neki su tijekom vremena istrunuli i tiho postali zemlja. Iz nekih su iznikli mladi hrastovi. Rasli su i počeli negodovati što im on oduzima životni prostor, otežava suncu da prodre do njih i sve više ih opterećuje svojom starošću. - Najbolje bi bilo da te ljudi uklone – rekoše jednom. - Možda im još poslužiš za nešto. Jednoga dana, kao da su čuli njihovo mrmljanje, ljudi su došli, oborili stari hrast, uklonili s njega dijelove koji im nisu bili od koristi, a sve što su mogli iskoristiti odvezli. No, dok su obarali stari hrast i uklanjali njegov panj i korijenje, uništili su niz mladih hrastova. Uskoro se na taj kraj oborila oluja i polomila mnoge mlade hrastove koji su se zatekli nezaštićeni na rubu šume. Stari hrast je iz razbacanih svojih ostataka s mnogo boli promatrao što se događa. - O da mi je bilo moguće živjeti još barem neko vrijeme – pomisli - zaštitio bih ih svojim životom dok ne dozru da, koliko je moguće, umiju štititi jedni druge i sami sebe.

(Stjepan Lice)

Pregleda: 1852 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 21. 11. 2019.

Slični dokumenti

Prometna nesreća
Prometna nesreća

Neka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je posebno pažljivo, jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno suprugovom ušteđevinom. On se dugo odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju bila je pomalo nesigurna i dogodilo se da je udarila blatobranom u branik jednog drugog automobila.

Mudrost Aboridžina
Mudrost Aboridžina

Praaustralci ili Aboridžini su u prošlosti bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali.

Nisu se vezivali za predmete. Hranu nisu nalazili slučajno.

Zanimljivosti

Najveći Kristov kip na svijetu je betonski kip Krista Otkupitelja u Rio de Janeiru (30m). Nalazi se na planini Corcovado s pogledom na gradsku luku. Svojim raširenim rukama Krist blagoslivlje grad.

Humor

– Zašto su Izraelci napravili zlatno tele na Sinaju? – Nisu imali novaca za zlatnu kravu.

Poslovice

Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli provjeri, kudi prije nego što se u nešto uvjeri. (Arapska poslovica)