Sve zavisi o tome što tko vidi? Novo!
0 preuzimanja
-"Tko sam ja?" - upita mladić Starca.
- "Ti si ono što ti misliš." - odgovori Starac. - "Objasnit ću ti jednom pričom."
"Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak se moglo vidjeti dvije osobe koje se grle.
"To su tama i mama." - misli nevino dijete.
"To su ljubavnici." - misli čovjek pokvarene mašte.
"To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina." - misli čovjek koji živi sam.
"To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao." - misli čovjek pohlepan za novcem.
"To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata." - misli žena nježne duše.
"To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta." - misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
"To su zaljubljeni." - misli djevojka koja sanja o ljubavi.
"To su dvojica koji se bore na smrt." - mislli ubojica.
"Tko zna zašto se grle?" - misli uskogrudni čovjek.
"Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle." - misli čovjek Božji.
- "Svatko misli," - zaključi Starac - "ovisno o sebi što je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego li tvoj učitelj. "
| Pregleda: | 1799 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
“Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata.
- Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! - rekoh jednome od njih.
- Ne mogu - reče dječak - netko stoji iza mene i čvrsto ih drži.
Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce.
Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta.
Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti?
Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke.
- Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu!
Čudovište se zgrči od straha.
- Prva vrpca - reče - prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe.
- A druga?
- Druga im oduzima osjećaj kajanja.
- Treća?
- Neću ti reći - odgovori oštro čudovište.
- Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi - rekao sam.
- Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet.
Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”