×

Poruka

You need to login before you can view or download document

Životinje pred jaslicama Novo!

0 preuzimanja

Bozic-jasliceKad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.

Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.

I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.

Što se veliki i jaki prave važni - primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio - nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.

Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.

Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.

Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.

Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.

Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.

Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.

Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.

Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.

Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!

Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.

Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.

Pregleda: 4362 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Zašto me siliš kroz pustinju
Zašto me siliš kroz pustinju
pustinja-kaktusZašto me siliš, Gospodine, da idem kroz pustinju? Mučim se u trnju. Kad treba mi samo jedan znak od Tebe, da se pustinja promijeni, da suhi pijesak, da horizont, da veliki, tihi vjetar ne budu više ništa strano ni slučajno, nego široko carstvo kroz koje spoznajem Tebe. Antoine de Saint Exupery

Čišćenje
Čišćenje
ciscenje-animacijaBog ti je dao dar života. Na samom početku udahnuo ti je besmrtnu dušu, zazvao te imenom i rekao: "Volim te, dijete moje." I tako čovjek raste, poput prekrasnog stabla, na mjestu koje mu je povjereno i u okolnostima koje ne može birati. U što će se prometnuti to ljubljeno Božje dijete? Čuješ li, svakog jutra Božji šapat struji u zrakama sunca: "Volim te, dijete moje." Svaku večer zvijezde trepere bez obzira vidimo li ih ili ne. To nas Bog pokriva ogrtačem mirnog i okrepljujućeg sna. Prolaze dani. Pomalo se naviknemo na Božje darove i postajemo svjesni svojih mogućnosti. Zaboravljamo da smo sve što imamo primili od Boga. Počinjemo borbu za svoj ego i svoje ciljeve. Uz mnogo truda postižemo svoje ciljeve. Postajemo uspješni u društvu ali ambicijama nikad kraja... Tako lako nam se dogodi pa precijenimo svoje mogućnosti. Ali mi smo snažni i možemo učiniti sve što želimo. Mi smo slobodni i porušit ćemo sve zapreke koje su pred nama. I dokle tako.....nitko od nas ne zna. A Bog?.... On je naša tradicija - nećemo ga potpuno zaboraviti. "Što se to događa? Zašto mi oduzimaju život? O Bože, gdje si?" Patnja je neizbježna. Doći će prije ili poslije... Bilo kao bolest, poteškoće u obitelji, zajednici ili društvu. Tek u boli čovjek počinje svoje čišćenje. Otvara mu se dimenzija duha i njegovog dubokog, potpunog ispunjenja u Bogu. Kada čovjek jednom shvati da je patnja poput vrata u njegovu nutrinu, počinje čitati znakove koje mu Bog daje. "Na mene si ruku svoju stavio." Ps 139 "Odlučio si, Bože, otvoriti oči duše kojima još nisam progledao." "O Bože, zar nije bilo dovoljno, zašto vatra? Što će od mene ostati?" "Ne boj se, dijete moje. Tvoj život ima smisla. Kroz vatru, podarit ćeš ljudima oko sebe toplinu - ljubav. Jer iz ljubavi si stvoren i po njoj ti je dan život. Konačno, i vrata u vječnost jesu LJUBAV." Svi smo pepeo i prah, ali Bog nije tu učinio kraj. Jednom ti je dao neumrlu dušu i pozvat će te šapatom: "Volim te, dijete moje. Dođi u moj dom." autor nepoznat

Zanimljivosti

Lijep običaj da se o mrtvima govori “samo lijepo” potječe u stvari iz straha da će se osvetiti ako se o njima govori drukčije. U drevna vremena se vjerovalo da mrtvace smeta ako se o njima govori.

Humor

Neki liječnik, nakon kraćeg razgovora prizna o. Piju: Ja ne vjerujem u stigme. Vama su rane izbile jer ste intenzivno razmišljali o Kristovim ranama. Ovaj na to odgovori: Tako je, sine. I ti intenzivno pomišljaj o biku pa ćeš brzo dobit rogove.

Poslovice

Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)