Svjetlo s nebeskih visina Novo!
0 preuzimanja
Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira. Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom. Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji. Ne tama koja se spušta kad zađe sunce, već tama tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva. I ne zna se što je gore:biti mrtav ili živjeti u tami! Kad gle: "Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu." Noć je postala dan. Nebo i Zemlja stopili se u jedno. Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu. O čovjeku koji je bogom htio postati i Bogu koji je postao Čovjek. Bog koji je sišao s nebeskih visina i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu. Zato su anđeli pjevali one noći: "Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku." Budi i ti što je Bog za tebe postao. Budi čovjek.
(Josip Kuzel)
| Pregleda: | 3046 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro
Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.