Riječ je Tijelom postala Novo!
0 preuzimanja
Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni.
- Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stradanja? - reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj. - Samo zato što sam bila Židovka - reče.
Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja: - A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac?
Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče: - Zašto sam ja morala trpjeti? Moje dijete je plod silovanja.
Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu: - Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi.
A onda su ljudi počeli zahtijevati: - Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek! - Neka vidi kako je biti Židov! - Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom! - Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog! - Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj! - Neka bude osuđen na montiranom procesu! - Neka bude pogubljen u mukama! A onda su odjedanput prestali galamiti. Shvatili su da je Bog prije 2 000 godina ispunio njihova traženja.| Pregleda: | 3114 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bezazlena zvijezda
Uvidjevši da bez noćnih svjetlila nijedno biće u tami neće moći pronaći svoj put, Bog je stvorio zvijezde. Stvorio ih je različite, toliko različite da je svaku moguće imenovati i po imenu prepoznati.
- Pođite po svem Svijetu - reče im. - Nastanite se po cijelom svemiru. U beskrajima mraka nađite svoje mjesto i svijetlite svakome, bez izuzetka, tko će se bilo kada kretati putovima koji će se nalaziti pod vama.
Zvijezde spremno poslušaše Božji poziv te pohitješe učiniti kako im je on naložio.
One najveće i najspretnije nađoše mjesto u Božjoj blizini. Veće i sjajnije potisnuše u stranu one manje i slabijega sjaja. No, ubrzo, svaka je zvijezda našla svoje mjesto. Neke su se smjestile u središtu neba, neke na njegovim rubovima. Tek se jedna zvijezda, posve malena i treptećega sjaja, koju je smela brzina i silina nepreglednih rojeva zvijezda, nije snašla. Za nju kao da na nebu nije bilo mjesta. Dugo je lutala nepreglednim nebeskim prostorima te se na posljetku smjestila posve u dnu svemira, u blizini malenog planeta imenom Zemlja. Svojim tihim sjajem ona nije noć mogla učiniti svjetlijom. I tako je samovala jedva primjetna i gotovo zaboravljena.
Jednoga dana Bog pozove k sebi sve anđele nebeske i objavi im da se napunilo vrijeme da se na malenom planetu Zemlji rodi njegov sin.
- On će se roditi kao dijete - reče im.
- Rodit će se na skrovitu mjestu. Želim da ga svi, koji će ga tražiti iskrena srca, mogu naći. Potražite zato među svim zvijezdama onu koja će najbolje moći osvijetliti put do njega. Anđeli odletješe na sve strane Svijeta. Potrajalo je dugo dok su se svi, umorni od duga leta, ponovno okupili pred Bogom. Činilo se da je potraga bila uzaludna. Neke su zvijezde bile prevelike da bi mogle osvijetliti neko skrovito mjesto. Druge su bile presjajne i zasljepljujuće. Neke odviše hladne.
- Ima jedna zvijezda u dnu svemira - javi se iznenada neki maleni anđeo - malena i tiha. Bezazlena je kao dijete. Sjaji treperavim sjajem i za sobom ostavlja svijetleći trag. Ona bi mogla osvijetliti i najuži put i najskromniji dom. Ali, čini mi se da bi je mogli uočiti samo oni kojima je dobrota jedina istina i kojima je sreća drugih važnija od vlastite sreće.
- To je zvijezda koju sam tražio - obraduje se Bog i pohvali maloga anđela: - Hvala ti što si našao zvijezdu koja će kroza sva vremena znati pokazivati put do središta prostora i vremena, do središta mog i čovjekovog srca.
Stjepan Lice
Usprkos temperaturama i od -40 °C prošle godine je u Rusiji u kupanju na Bogojavljenje koje istočne crkve slave 19. siječnja sudjelovalo oko 160 tisuća ljudi.