Hoću li, Gospode, i ja u raj? Novo!
0 preuzimanja
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al' sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za mene.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato...
Srce je Tvoje veće...
fra Bonaventura Ćuk
| Pregleda: | 3178 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Kutija prve pomoći
Što sve treba imati u kutiji za prvu pomoć?
Čačkalicu, gumu, flaster, olovku, gumicu za brisanje, čokoladu, vrećicu čaja.
Z A Š T O ČAČKALICU
Da ne zaboraviš iz drugih “iščačkati” kvalitete koje imaju.
GUMU Da te podsjeti da trebaš biti fleksibilan, jer niti stvari niti ljudi
nisu onakvi kakvima bi ih ti htio.
FLASTER Ako zatreba liječiti duševne boli.
OLOVKU Da svaki dan zabilježiš blagoslove (a znaš ima ih mnogo...).
GUMICU ZA BRISANJE Da se sjetiš da svi ponekad griješimo i ništa se bitno zbog toga ne dogodi.
ČOKOLADICU Da se sjetiš da svatko ima potrebu za dnevnim poljupcem i zagrljajem.
I na kraju VREĆICA ČAJA!!! Zašto?
Da nađeš malo vremena, odmoriš se i napraviš listu svih dobročinstava koja si doživio ili učinio toga dana.
Možda si za svijet samo “Netko”..., ali za “Nekoga, možeš biti cijeli svijet...” ... zato popunjavaj svoju kutiju i ne uskraćuj prvu pomoć.
Što sve treba imati u kutiji za prvu pomoć?
Čačkalicu, gumu, flaster, olovku, gumicu za brisanje, čokoladu, vrećicu čaja.
Z A Š T O ČAČKALICU
Da ne zaboraviš iz drugih “iščačkati” kvalitete koje imaju.
GUMU Da te podsjeti da trebaš biti fleksibilan, jer niti stvari niti ljudi
nisu onakvi kakvima bi ih ti htio.
FLASTER Ako zatreba liječiti duševne boli.
OLOVKU Da svaki dan zabilježiš blagoslove (a znaš ima ih mnogo...).
GUMICU ZA BRISANJE Da se sjetiš da svi ponekad griješimo i ništa se bitno zbog toga ne dogodi.
ČOKOLADICU Da se sjetiš da svatko ima potrebu za dnevnim poljupcem i zagrljajem.
I na kraju VREĆICA ČAJA!!! Zašto?
Da nađeš malo vremena, odmoriš se i napraviš listu svih dobročinstava koja si doživio ili učinio toga dana.
Možda si za svijet samo “Netko”..., ali za “Nekoga, možeš biti cijeli svijet...” ... zato popunjavaj svoju kutiju i ne uskraćuj prvu pomoć.
Čovječe, ne ljuti se!
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)