Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
dolazimo danas preda Te
da te zamolimo za oproštenje
i da zamolimo Tvoje upute i vodstvo.
Mi znamo da Tvoja riječ kaže
«Jao onima koji zlo nazivaju dobrom»,
a to je upravo ono što smo mi učinili.
Izgubili smo duhovnu ravnotežu
i pomiješali vrjednote.
Ispovijedamo, Oče,
da smo ismijavali apsolutnu
Istinu Tvoje Riječi
i zvali to «moralnim pluralizmom».
Mi smo štovali druge bogove
i zvali to «multikulturalnost».
Mi smo iskorištavali siromašne
i zvali to «lutrija».
Mi smo zanemarivali ljude u nevolji
i zvali to «samoodržanje».
Mi smo nagrađivali lijenost
i zvali to «socijalna pomoć».
Mi smo ubijali nerođene
i zvali to «slobodan izbor».
Mi smo ubijali one koji su
činili pobačaje
i zvali to «pravednost».
Oče, mi smo zanemarivali
disciplinu svoje djece i zvali to
«izgrađivanje samopoštovanja».
Mi smo zloupotrebljavali moć
i zvali to «politička mudrost».
Mi smo zagađivali životni prostor
prostaštvom i pornografijom
i zvali to «sloboda izražavanja».
Mi smo ismijavali trajne vrijednosti
naših predaka
i zvali to «prosvjećenost».
Ispitaj nas, o Gospode, i upoznaj
danas naša srca –
iskušaj nas i vidi postoje li ikakvi zli
putovi u nama.
Izliječi nas od svakog grijeha
i učini nas slobodnim.
Molimo ovo u ime Tvoga Sina, živog
Spasitelja, Isusa Krista. Amen.
Zanimljivosti
U Sevilli u Španjolskoj u Velikom tjednu 57 katoličkih bratovština guraju velike platforme sa svetim slikama iz svojih crkava do katedrale i natrag. Platforme prate bosi pokajnici koji na ramenima nose križeve a oko nogu željezne lance, dječaci sa bubnjevima i maskirane osobe koje imaju na glavi šiljate inkvizitorske kape.
Humor
Drug učitelj ispituje: “Kako je nastao svijet?” -“Bog ga je stvorio” odgovori učenik. -“Ali Bog ne postoji!” – “Ma, rekli ste nam da ne postoji ali tada je još postojao.”
Poslovice
Ako hoćeš nešto reći, prvo provjeri tko će te slušati. (Gruzijska poslovica)