Einstein i violina Novo!
0 preuzimanja
Al
bert Einstein i nije bio neki talent za glazbu, ali je uživao svirati violinu. Jednom je prilikom dobio priliku svirati s orkestrom. Vrlo rado je prihvatio. Za početak je neke dionice sam odsvirao i nije loše zvučalo. No kad je svirao s orkestrom često je griješio jer nije dobro brojao taktove. Vidno uzrujan dirigent ga je nekoliko puta oštro pogledao, ali ovaj je i dalje griješio. Kada više nije mogao izdržati reče najvećem matematičkom geniju: EINSTEINE, NAUČI VIŠE BROJATI!
| Pregleda: | 956 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 05. 2020. |
Slični dokumenti
“I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava." Malahija 3,3
Sudionica ove priče bila je u skupini koja je proučavala Bibliju.
Odlučila je posjetiti čovjeka koji obrađuje srebro kako bi saznala sve o postupku i svoje iskustvo podijelila s ostalima.
Nazvala je majstora i dogovorila posjet u kojem može promatrati pročišćavanje srebra ne spominjući razlog svog zanimanja za taj proces.
Majstor je uzeo komad srebra i stavio ga iznad vatre da se ugrije. Objasnio je da srebro treba držati u sredini plamena, gdje je temperatura najveća kako bi sagorile sve nečistoće.
Žena je pomislila kako Bog drži svakoga od nas u nekakvoj žlici i izlaže plamenu.
Postale su joj jasnije riječi: “I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava."
Pitala je majstora mora li cijelo vrijeme sjediti pored vatre dok traje proces pročišćavanja.
Odgovori je potvrdno; na srebro treba paziti cijelo vrijeme. Ako ga ostavi u plamenu i trenutak duže no što je potrebno moglo bi biti uništeno.
Ako se danas osjećaš kao u središtu plamena, zapamti da Bog pazi na tebe i pazit će sve dok ne vidi Svoj odraz u tebi!
autor nepoznat
Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI