Dva zidara - priča o svladavanju životnih poteškoća Novo!
0 preuzimanja
Prvi zidar: Po cijele dane slažem cigle jednu na drugu.
Dolazim ujutro na posao i slažem cigle sve do odmora za ručak.
Nakon ručka ponovno slažem cigle do kraja radnoga vremena.
Jedino zadovoljstvo na poslu je kada dobijem plaću za taj mjesec.
Drugi zidar: Ja gradim kuće.
Svaki dan mislim na ljude koji će u njima stanovati.
Mislim kako će biti radosni kad prvi put ugledaju svoj novi dom.
Mislim o djeci koja će u njima rasti.
Mislim o generacijama koje će ih uređivati i smatrati svojim domom.
Ja ne gradim kuću, ja gradim nekome DOM.
RAZMISLI: Što ti gradiš?
iz "Pričaj mi priču"
| Pregleda: | 4590 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Molitva za dar Duha Svetoga
Gospodine Isuse, dok si na posljednjoj večeri bio za stolom sa apostolima rekao si Filipu:
“Toliko sam vremena s vama i ti me još ne poznaješ” (iv 14,9).
Taj si prijekor uputio i Filipu i ostaloj desetorici.
Kako to da te tvoji izabranici, one koje si sam pozvao, vjerni pratioci nisu poznali?
Kako to da su ostali slijepi?
Tri su godine bili s tobom, slušali tvoje riječi, gledali tvoja djela, malo prije se nahranili tvojim tijelom i tvojom krvlju.
I nisu te razumjeli, nisu prepoznali tko si Ti. Zašto Gospodine?
Znači mogu godinama biti s tobom a da te ne upoznam. Čovjek može primiti sve sakramente i ostati slijep u duhu i mrtav u srcu. Rizik je to koji me straši.
Što je manjkalo apostolima? Manjkao im je Duh Sveti, Duh istine koji će skinuti mrenu s njihovih očiju kako bi u Tebi mogli vidjeti Boga.
I nama nedostaje Duh Sveti, jer smo ga svojim egoizmom, svojom sebičnosti protjerali i nismo ga ponizno, ustrajno i s vjerom tražili.
Toliko smo vremena s tobom Gospodine i još te ne poznamo. Kao i apostoli, ako i mi želimo ići za tobom, čuli smo toliko tvojih riječi, služili tolike mise, toliko smo puta pričest primili. I što smo shvatili? Što se u nama promijenilo?
I nama manjka nešto bitno, nešto što će maknuti zavjesu koja te skriva našim očima.
Ti si nam tako blizu, a mi te ne vidimo.....
..... kao učenici na putu u Emaus.
U svom životu putujemo zajedno s Tobom, ali nam manjka svjetlo da vidimo tvoje lice i živimo u Tvojoj prisutnosti.
Manjka nam Duh Sveti, manjka nam ljubav.
Ti si molio Oca za dar Duha Svetoga i Otac te uslišao poslavši Duha Svetog na Duhove.
Tebe, Gospodine Isuse, Otac uvijek uslišava. Moli i za nas DuhaSvetoga.
Duha davatelja života. Daj nam Duha Svetoga i osjetit ćemo Božiji dah, kucaj Njegova Srca i duboku radost Presvetog Trojstva.
Gospodine Isuse, dok si na posljednjoj večeri bio za stolom sa apostolima rekao si Filipu:
“Toliko sam vremena s vama i ti me još ne poznaješ” (iv 14,9).
Taj si prijekor uputio i Filipu i ostaloj desetorici.
Kako to da te tvoji izabranici, one koje si sam pozvao, vjerni pratioci nisu poznali?
Kako to da su ostali slijepi?
Tri su godine bili s tobom, slušali tvoje riječi, gledali tvoja djela, malo prije se nahranili tvojim tijelom i tvojom krvlju.
I nisu te razumjeli, nisu prepoznali tko si Ti. Zašto Gospodine?
Znači mogu godinama biti s tobom a da te ne upoznam. Čovjek može primiti sve sakramente i ostati slijep u duhu i mrtav u srcu. Rizik je to koji me straši.
Što je manjkalo apostolima? Manjkao im je Duh Sveti, Duh istine koji će skinuti mrenu s njihovih očiju kako bi u Tebi mogli vidjeti Boga.
I nama nedostaje Duh Sveti, jer smo ga svojim egoizmom, svojom sebičnosti protjerali i nismo ga ponizno, ustrajno i s vjerom tražili.
Toliko smo vremena s tobom Gospodine i još te ne poznamo. Kao i apostoli, ako i mi želimo ići za tobom, čuli smo toliko tvojih riječi, služili tolike mise, toliko smo puta pričest primili. I što smo shvatili? Što se u nama promijenilo?
I nama manjka nešto bitno, nešto što će maknuti zavjesu koja te skriva našim očima.
Ti si nam tako blizu, a mi te ne vidimo.....
..... kao učenici na putu u Emaus.
U svom životu putujemo zajedno s Tobom, ali nam manjka svjetlo da vidimo tvoje lice i živimo u Tvojoj prisutnosti.
Manjka nam Duh Sveti, manjka nam ljubav.
Ti si molio Oca za dar Duha Svetoga i Otac te uslišao poslavši Duha Svetog na Duhove.
Tebe, Gospodine Isuse, Otac uvijek uslišava. Moli i za nas DuhaSvetoga.
Duha davatelja života. Daj nam Duha Svetoga i osjetit ćemo Božiji dah, kucaj Njegova Srca i duboku radost Presvetog Trojstva.
autor nepoznat
Kaktus - ima jedna vrsta kaktusa
Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri put godišnje. Neugledne je vanjštine, ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću, kada ga nitko ne vidi.
Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.
Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?
Kaktus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće.
Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.
Kaktus me podsjeća i na ljude.
Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje.
Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.
Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.
autor nepoznat
Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri put godišnje. Neugledne je vanjštine, ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću, kada ga nitko ne vidi.
Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.
Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?
Kaktus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće.
Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.
Kaktus me podsjeća i na ljude.
Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje.
Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.
Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.
autor nepoznat