Traže se ljudi: koji rade, a ne prigovaraju; koji stvaraju, a ne pričaju prazne priče; koji kažu ‘može se’, a ne ‘to je nemoguće’; koji oduševljavaju i ulijevaju zanos, a ne guše svaki zametak oduševljenja svojom hladnoćom; koji proučavaju poteškoće i pronalaze izlaz, a ne zlobni kritičari koji vide samo prepreke; koji prijateljski pomažu graditi maleno dobro, a ne oni koji postavljaju nedostižne ciljeve; koji raspršuju tamu paleći bar jedno svjetlo dobra a ne oni koji troše život proklinjući tamu.
Uvidjevši da bez noćnih svjetlila nijedno biće u tami neće moći pronaći svoj put, Bog je stvorio zvijezde. Stvorio ih je različite, toliko različite da je svaku moguće imenovati i po imenu prepoznati.
- Pođite po svem Svijetu - reče im.
- Nastanite se po cijelom svemiru. U beskrajima mraka nađite svoje mjesto i svijetlite svakome, bez izuzetka, tko će se bilo kada kretati putovima koji će se nalaziti pod vama.
Zvijezde spremno poslušaše Božji poziv te pohitješe učiniti kako im je on naložio.
One najveće i najspretnije nađoše mjesto u Božjoj blizini. Veće i sjajnije potisnuše u stranu one manje i slabijega sjaja. No, ubrzo, svaka je zvijezda našla svoje mjesto. Neke su se smjestile u središtu neba, neke na njegovim rubovima. Tek se jedna zvijezda, posve malena i treptećega sjaja, koju je smela brzina i silina nepreglednih rojeva zvijezda, nije snašla. Za nju kao da na nebu nije bilo mjesta. Dugo je lutala nepreglednim nebeskim prostorima te se na posljetku smjestila posve u dnu svemira, u blizini malenog planeta imenom Zemlja. Svojim tihim sjajem ona nije noć mogla učiniti svjetlijom. I tako je samovala jedva primjetna i gotovo zaboravljena.
Jednoga dana Bog pozove k sebi sve anđele nebeske i objavi im da se napunilo vrijeme da se na malenom planetu Zemlji rodi njegov sin.
- On će se roditi kao dijete - reče im.
- Rodit će se na skrovitu mjestu. Želim da ga svi, koji će ga tražiti iskrena srca, mogu naći. Potražite zato među svim zvijezdama onu koja će najbolje moći osvijetliti put do njega.
Anđeli odletješe na sve strane Svijeta. Potrajalo je dugo dok su se svi, umorni od duga leta, ponovno okupili pred Bogom. Činilo se da je potraga bila uzaludna. Neke su zvijezde bile prevelike da bi mogle osvijetliti neko skrovito mjesto. Druge su bile presjajne i zasljepljujuće. Neke odviše hladne.
- Ima jedna zvijezda u dnu svemira - javi se iznenada neki maleni anđeo - malena i tiha.
Bezazlena je kao dijete. Sjaji treperavim sjajem i za sobom ostavlja svijetleći trag. Ona bi mogla osvijetliti i najuži put i najskromniji dom. Ali, čini mi se da bi je mogli uočiti samo oni kojima je dobrota jedina istina i kojima je sreća drugih važnija od vlastite sreće.
- To je zvijezda koju sam tražio - obraduje se Bog i pohvali maloga anđela:
- Hvala ti što si našao zvijezdu koja će kroza sva vremena znati pokazivati put do središta prostora i vremena, do središta mog i čovjekovog srca.
“Mačak Oscar obilazi krevete u domu u kojem su smještene starije osobe koje boluju od Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti i ponekad se zaustavi i sklupča pokraj kreveta. U vrlo velikom broju slučajeva, pacijent kraj čijeg se kreveta Oscar zaustavio umre tijekom nekoliko sljedećih sati” piše dr. David Dosa u New England Journal of Medicine. Mačak je u domu za starije i bolesne osobe na Rhode Islandu u SAD-u naslutio kraj zemaljskog života za 25 osoba u razdoblju od 2 godine. “Mnoge obitelji umrlih nalaze u tome utjehu. Ako nisu stigli u bolnicu, oni cijene što je netko bio uz njihove bližnje u posljednjim satima života.”
Humor
Pilot je upravljao malim avionom u kojem su se nalazile veoma važne osobe. Trebao je sletjeti na aerodrom u Seatlu (tamo je sjedište “Microsofta”), ali zbog magle nije vidio ni prst pred nosom a instrumenti su otkazali. Nakon što je bezuspješno kružio sat vremena vidio je zgradu i službenika kako radi na petom katu. Pilot otvori prozor i vikne: – Hej, gdje se nalazim? – Vi ste u avionu! – odgovorio mu je čovjek. Pilot je zatvorio prozor, okrenuo se za 275 stupnjeva, bez problema stigao do aerodroma udaljenog sedam kilometara i prizemljio se. Zbunjeni i zadivljeni putnici pitali su ga kako je uspio. – Jednostavno – reče pilot – pitanje koje sam postavio onom čovjeku bilo je jednostavno. Dao mi je točan, ali potpuno beskoristan odgovor, što znači da je službenik “Microsoftove” Službe za podršku korisnicima, a od te zgrade se brzo i lako dolazi do aerodroma.