Prava ljubav Novo!

Neki se kraljević zaljubi, ali je njegova odabranica bila obična djevojka, pekarova kći, siromašna, ali lijepa i plemenita žena. Nekoliko su godina u braku živjeli skladno i sretno. Ali, nakon očeve smrti, savjetnici kraljeviću dadnu do znanja da zbog časti kraljevstva mora otpustiti sadašnju ženu i uzeti kćer nekoga imućnog susjeda, čime će se osigurati mir i bogatstvo kraljevstvu. „Otpustite je, gospodaru ona je na kraju krajeva samo pekarova kći!“

Kraljević se odupirao tim savjetima, jer je zaista volio svoju ženu, ali je na njihovo navaljivanje ipak popustio: „Moram te otpustiti“, reče ženi koju je volio, „i sutra ćeš se vratiti svojem ocu. Ipak, zavrijedila si da sa sobom poneseš što ti je najdraže.“

Te su večeri za vrijeme obroka šutjeli. Žena, prividno mirna, stalno je lijevala dobro vino u čašu novoga kralja. Na kraju, ovaj usnu dubokim snom. Žena ga omota u pokrivač, stavi u kolica i povede svojem ocu.

Ujutro se kralj probudi u pekarovoj kući. „Gdje sam to ja? Što si to učinil?“ upita kralj. „Rekao si da mogu ponijeti ocu što mi je najdraže. Nisam imala ništa draže od tebe.“ I bajka završava tako da ju je kralj zadržao, a otjerao nasrtljive savjetnike.

narodna priča

Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja!