Jedna greška na ženi Novo!
0 preuzimanja
Bog je načinio ženu šestoga dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” I Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?" “Mora znati prati, ali ne smije biti od plastike. Treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za barem četvero djece… 
Mora imati poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca.” Anđeo se začudio svim tim vještinama. “Sa samo dvije ruke… Nemoguće!“ I ovo je samo standardni model?! “To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“. Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno. Anđeo se približio i dotaknuo ženu. “Bože, tako je mekana.” “Jest, mekana je”, reče Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. “Nećeš vjerovati što sve može izdržati.” “Može li misliti?" upita Anđeo. Bog odgovori: “Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se." Anđelu privuče pažnju nešto na ženinu licu… “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju.” “Nije to nikakav propust…to je suza”, ispravi ga Bog. “Čemu to?," upita Anđeo. “Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.” Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!” To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću i ljubav i ima svoje mišljenje. Ona se smije - kad želi vrištati; pjeva - kad želi plakati. Plače kad je sretna i smiješi se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za obitelj. Ona k liječniku prati prijateljicu koja se boji. I žena voli bez granice... Ona plače kad joj djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. Ona se raduje kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt neke drage osobe. Ona tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kada više nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi.
| Pregleda: | 1870 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
RIZIK JE SMIJATI SE - DA NAS NE SMATRAJU LUDIM .
RIZIK JE PLAKATI - DA NAS NE SMATRAJU SENTIMENTALNIM. RIZIK JE TRAŽITI POMOĆ - DA NE POKAŽEMO SVOJE PRAVO JA. RIZIK JE POKAZATI SVOJE SNOVE I IDEJE - DA IH NE IZGUBIMO. RIZIK JE LJUBAV - DA NAM NE BUDE UZVRAĆENA. RIZIK JE ŽIVJETI - DA UMREMO. RIZIK JE NADATI SE - DA NE IZGUBIMO NADU. RIZIK JE POKUŠATI - DA NE DOŽIVIMO NEUSPJEH. RISKIRATI MORAMO JER NAJVEĆI JE RIZIK U ŽIVOTU NE RISKIRATI. ČOVJEK KOJI NE RISKIRA NE NAPRAVI NIŠTA, NEMA NIŠTA I NIJE NIŠTA. LAGANO IZBJEGNE TRPLJENJE I ŽALOST, NE MOŽE SE UČITI, OSJEĆATI, MIJENJATI SE, RASTI, LJUBITI... ŽIVJETI. UKLOPLJEN U UVJERENJA ROB JE BEZ SLOBODE. SAMO ČOVJEK KOJI RISKIRA SLOBODAN JE.
Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.
Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.
Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.
"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.
"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".
"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".
"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.
Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.
Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.
Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.
narodna priča