Pamtit ću ovaj život Novo!
0 preuzimanja
Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.
Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom...
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima – po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama... po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode...po tragovima iz kojih sam se u svako doba, ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću...po tome što sam s jednakom ljubavlju bila darivana i lišenošću i obiljem, i vedrinom i trpljenjem...
Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima... po onima s kojima se nisam morala gledati u oči, jer smo zajedno gledali u istom smjeru... po onima koji su bili kao u svjetlu koje putuje kroz noć i na svom putu pali ugasle zvijezde...po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo, usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba... po ljudima koji su mi bili darovani, dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bila ista...
Pamtit ću ovaj život po T E B I ... i zato ti H V A L A . . .
autor nepoznat
| Pregleda: | 1500 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Imao sam sedam ili osam godina. Često sam se igrao s dječakom iz susjedstva. Zvao se Heinrich Brasch. On me naučio kako se prave praćke. Gumenu vrpcu treba pričvrstiti na rašljastu granu. Takve smo grančice izrezivali iz živice. Bilo je proljeće, korizma, vrijeme Gospodinove Muke. Jedoga nedjeljnog jutra Heinrich me pozove:
edan mladić za kojega se pričalo da se bavi magijom sjedio je u sveučilišnoj knjižnici s prijateljima i razgovarao o svemu i svačemu. Jedan od studenata za stolom htio je iskušati njegove magijske vještine pa ga upita: „Možeš li podignuti ovu knjigu sa stola?“