Sakupljač prnja Novo!

0 preuzimanja

djecak_biciklaNa ulici bijaše sklisko. Da Robert nije u posljednji trenutak priskočio, starica bi pala. Uplašila se, ali se dosta brzo pribrala. - Ti si dobar dječak - reče teško dišući. - Smijem li vam ponijeti torbu? - upita je Robert. - O, da, još sva dršćem od straha. To je zaista lijepo od tebe odvrati starica. Putem su razgovarali. Robert joj je pričao o sebi, svojoj obitelji, školi i drugo. A starica mu je u ruku ugurala novac. - Ali to je zaista previše. Nisam vam zato pomogao. Ako vi želite, mogao bih ... - počeo je mucati Robert. I tako su se stara gospođa i Robert dogovorili da će on obavljati za nju kupovinu, a ona će mu dati novca. Robert se poveselio novcu. Bio je on vjeran i obziran pomoćnik. Ali njegova radost nije dugo potrajala. Dugi Pero, jedan od njegovih školskih kolega, susreo je Roberta upravo kad je ovaj nosio puno odjeće na kemijsko čišćenje. - Hej, kamo ćeš s tim prnjama? - narugao mu se Pero. Zar si krenuo među sakupljače prnja? I tako je Pero ispripovjedio cijelom razredu da je vidio Roberta s prnjama. Jednog dana skupilo se puno dječaka iz razreda da dočekaju Roberta jer su znali da je to vrijeme kad on ide od starice ili k starici. Tog se dana vraćao s robom iz čistionice. - Sakupljač prnja, sakupljač prnja - vikala je skupina iz svega glasa dok je Robert prolazio. Jednoga dana stara se gospođa razboljela. Imala je gripu i ležala. Robert ju je svakako htio razveseliti. Uzeo je svoj ušteđeni novac i kupio joj bocu vina i lijepu čašu. Nije htio da ga dečki iz razreda vide i zato je krenuo kad je već pao sumrak. Brižno spakiranu bocu i čašu stavio je pod kuput. Čim je izašao iz kuće, začuo je neko zviždukanje. To je sigurno Pero! I zaista je bio on, ali s njime još druga petorica. - Hej, pokaži nam što to lijepoga nosiš pod kaputom, daj da vidimo! Pero je snažno udario po kaputu i boca je pala na zemlju. Onda je Robert od zaprepaštenja ispustio i čašu. Sve je ležalo razbijeno u prašini. Robert bi bio najradije urlao. Pobjegao je kući i plačući se zatvorio u sobu. Sljedećega dana staroj je gospođi bilo bolje. Upravo je ustala kad je Robert pokucao na vrata. Blistajući od sreće reče mu: - Ti si me doista obradovao. Jučer oko šest sati navečer došli su tvoji prijatelji i rekli mi da si ti spriječen. Donijeli su mi tvoju bocu vina i šest čaša, doista prekrasnih čaša. Drag si ti dečko, ali nisi trebao dati toliko novca za sve to. Robert je samo kružio očima. - Šest - mrmljao je iznenađeno. A onda se pribrao i rekao: - Ali, gospođo, ja sam samo htio da vi ozdravite i da budete radosni.

izvor: MAK, studeni 1991.

Pregleda: 1611 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Strašilo - priča o požrtvovnosti
Strašilo - priča o požrtvovnosti

ptica_strasilo_animacijaJednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.

U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.

Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.

Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.

„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“

„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“

I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.

Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:

„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“

„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.

„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.

Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.

Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.

Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.

Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.

POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.

Bruno Ferrero

Violinist - najkraća priča o uspjehu
Violinist - najkraća priča o uspjehu

Svjetski poznat violinist rekao je o svom uspjehu pri sviranju Beethovenova koncerta za violinu: Imam izvrsnu partituru, izvrsnu violinu i izvrsno gudalo.

Zanimljivosti

Početak izgradnje veličanstvene bazilike Notre Dame de Fourviere, jedne od glavnih građevina u Lyonu u Francuskoj platile su žene tkalaca svile.

Humor

Pametni ljudi uvijek su puni sumnji – objašnjava profesor filozofije. Samo budale su uvijek u sve potpuno uvjerene. – Jeste li sigurni da je to baš tako? – sumnjičavo će jedan od studenata. – Apsolutno! – reče profesor.

Poslovice

Djeca dobivaju udarce koji pripadaju roditeljima. (Talijanska)