Bojiš li se današnjice? Novo!
0 preuzimanja
“Bojiš li se današnjice?”
“Ne, ne baš previše”, rekla sam. “Danas ću nekako prebroditi s tvojom pomoći.”
“Onda prepusti sutrašnjicu meni.”
Pomislila sam na Isusove riječi: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova.” Činilo se kao da mi Isus kaže kako ne bih trebala prebacivati sutrašnju brigu na današnji dan.
Gledanje u budućnost uvijek mi je donosilo strah.
“Da, Gospodine, znam da sve sutrašnjice pripadaju tebi”, rekla sam. “Želim naučiti živjeti danas za danas.”
To mi je bilo teško zato što sam vizionar. Još dok sam bila dijete, imala sam planove i snove za budućnost. No sada sam shvatila da, ako se ne želim mučiti budućnošću, moram naučiti živjeti u sadašnjosti. Iskoristiti ovaj dan za Božju slavu!
E. Mittelstaedt - U mojim cipelama
| Pregleda: | 1553 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.
Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.