Odnosite se s poštovanjem prema ljudima - priča iz života Novo!
0 preuzimanja
Djevojka je radila u velikoj tvornici mesa. Jednog dana po završetku smjene otišla je u hladnjaču nešto provjeriti. U trenutku nepažnje vrata hladnjače su se zatvorila i ona je ostala zarobljena.
Lupala je i dozivala pomoć ali ju nitko nije čuo jer su skoro svi otišli kućama, a i hladnjača je bila izolirana i teško bi je tko čuo da je bio i u blizini. Obuzeo ju je užas jer je znala da nitko do jutra neće otvoriti hladnjaču. Nakon nekoliko sati bila je gotovo zamrznuta i opraštala se od života. Ali u jednom trenutku vrata je otvorio noćni čuvar i izvukao je iz hladnjače. Kad je kasnije pitala čuvara zašto je došao do hladnjače i otvorio vrata iako to nikad ne radi u noćnoj smjeni on je objasnio: „Radim ovdje već 35 godina. Na desetine zaposlenih svakog dana izlaze i ulaze, ali ti si jedna od rijetkih koja me svako jutro i svaku večer pozdravi. Mnogi me tretiraju kao da ne postojim. Danas kada si došla rekla si mi „Dobro jutro, kako ste“ i nasmijala se. Ali nakon tvog radnog vremena shvatio sam da nisam čuo „Doviđenja, vidimo se sutra“. Te riječi me uvijek podsjete da sam osoba. Znao sam da nešto nije u redu i zato sam krenuo u potragu po tvornici. Tako sam te našao. POUKA: Odnosite se prema ljudima s poštovanjem. Cijenite ljude i budite ljubazni sa svima jer svaki čovjek je Božje stvorenje jednaka dostojanstva kao i vi.
tekst prilagođen za potrebe ovih stranica sa: recepti za 10
| Pregleda: | 1573 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.
Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.
Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.
Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
p.s. znaj da te neizmjerno volim.
(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu prije 2000 godina)
Sedamdesetih godina 19. stoljeća na jugoistoku SAD-a rodio se dječak koji nije poznavao svoga oca. Njega i njegovu majku mještani su gledali s prijezirom i mrmljali si u bradu: “Što ovi ne odu iz našega grada; tko je uopće otac malome?”