U potrazi za srećom - priča o balonima Novo!
0 preuzimanja
Skupini od 50 ljudi predavač je neočekivano prekinuo izlaganje. Podijelio im je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom ispiše svoje ime. Sakupili su balone i stavili ih u drugu prostoriju.
Nakon toga sudionici su zamoljeni da uđu u prostoriju i pronađu balon sa svojim imenom u roku od tri minute. Ljudi su mahnito počeli tražiti svoj balon sudarajući se i gurajući druge, stvarajući potpuni kaos. Rijetki su našli svoj balon.
Predavač ih je zamolio da nasumično uzmu po jedan balon iz prostorije i daju ga osobi čije ime je ispisano na njemu. Za tri minute svi sudionici su u rukama imali svoj balon.
Upravo ovo se događa u životu: svi smo u maničnoj potrazi za srećom, ne znajući gdje se nalazi. Naša sreća je često u rukama drugih. Pružite sreću drugima i dobit ćete i vi svoju.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1953 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
- Ne čitam… jer… ne znam slova. Nikad nisam naučio pisati i čitati… - reče čovjek-
ali u svojoj glavi imam TRI SLOVA:
jedno crno, jedno crveno, i jedno bijelo.
- Što znači crno, crveno i bijelo slovo? - upita biskup. - Crno me podsjeća na grijeh i na pakao pa ga se čuvam. - Crveno na Isusovu krv prolivenu za sve nas pa se uzdam u Njegovo milosrđe. - Bijelo me podsjeća na nebo, na raj, na nagradu koju će nam Bog dati ako mu ostanemo vjerni. Biskup na to reče: - Blago tebi! Tvoja tri slova vrijede više nego mnoge knjige koje sam ja pročitao.
ZAR ĆEMO MLADOST DATI SVIJETU A STAROST BOGU
Kad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao o. Krsto i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u vanjsku gimnaziju, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je o. Krsto promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.
No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
(mr. Dario Miletić)