Tri pitanja - priča o postojanju Boga Novo!
0 preuzimanja
Neki mladić postavio čovjeku vjerniku tri pitanja: 
1. Postoji li Bog? Ako postoji, pokaži mi ga.
2. Što je sudbina?
3. Zašto je đavao u paklu? Njemu koji je je i sam satkan od zloće, patnje i očaja pakao neće nimalo naškoditi.
Čovjek na to snažno ošamari mladića po licu. Mladić osjetivši bol upita: zašto ste se naljutili na mene? Nisam ljut. Šamar je moj odgovor na tvoja pitanja. - Reci mi kako se osjećaš nakon što sam te ošamario? - Osjećam bol. - Vjeruješ li da bol postoji? - Da. - Pokaži mi oblik bola! - Ne mogu. To je moj odgovor na prvo pitanje. Božju prisutnost osjećamo iako ga ne vidimo. - Jesi li sinoć sanjao da ću te ošamariti? - Ne. - Jesi li ikad pomislio da ćeš danas od mene dobiti šamar? - Ne. To je sudbina. Moj odgovor na drugo pitanje. - Od čega je stvorena moja ruka kojom sam te ošamario? - Od mesa. - A tvoje lice, od čega je ono? - Od mesa. - Što osjećaš nakon što sam te ošamario? - Bol. To je moj odgovor na treće pitanje. Iako su i đavao i pakao satkani od zloće, patnje i očaja, Pakao je i za đavla vrlo Bolno mjesto.
autor nepoznat
| Pregleda: | 3244 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.
U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.
Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.
Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.
„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“
„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“
I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.
Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:
„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“
„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.
„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.
Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.
Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.
Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.
Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.
POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.
Bruno Ferrero
Antoine de Saint-Exupery, poznati francuski pisac i pilot, u svojoj knjizi "Zemlja i ljudi" opisuje doživljaj pilota koji se danima borio za svoj život nakon što se njegov avion srušio u Andama (planinski masiv u Južnoj Americi, jedan od najviših na svijetu).