Samo biseri Novo!
0 preuzimanja
Jedne večeri dva trgovca biserjem u isto vrijeme stigla su u konačište za karavane u pustinji. Obojica su bila zbunjena zbog nazočnosti drugoga, i dok je jedan od njih rastovarivao devu, nije mogao odoljeti napasti da mu, kao slučajno, na zemlju padne veliki biser. Biser se otkotrlja do drugog trgovca, koji ga s upadljivom ljubaznošću podigne i vrati vlasniku rekavši: "Imate vrlo lijep biser, gospodine, uistinu velik i sjajan."
"Kako ljubazno od vas da to kažete", odgovori drugi. "U stvari, to je jedan od manjih iz moje zbirke." Beduin, koji je sjedio pokraj vatre, ustane i pozove obojicu da jedu s njime. Kad su počeli jesti, beduin im ispriča ovo: "I ja sam, dragi prijatelji, jedno vrijeme bio draguljar poput vas. Jednog me dana iznenadila velika oluja u pustinji. Udarala je mene i moju karavanu s lijeva i desna, sve dok me nije rastavila od mojih drugova, a ja sam bio posvema izgubljen. Prolazili su dani, a mene je uhvatila panika kad sam shvatio da se vrtim u krugu, i da ne znam gdje se nalazim, i u kojem pravcu moram putovati. Tada sam, gotovo umirući od gladi, skinuo sve vreće s grbe moje deve, tjeskobno ih prevrćući po stoti put. Zamislite kako sam bio uzbuđen kad sam naišao na torbicu koju prije nisam zapazio. Drhtavim rukama otvorio sam je nadajući se naći nešto za jelo. Zamislite moje razočaranje kad sam otkrio da su u njoj bili samo biseri."
| Pregleda: | 1821 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja, a ljubavi ne bih imao bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač. I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode, i kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim, a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju ne bi bilo dovoljno.
I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju da bih postao napet i nervozan, a ne bih imao ljubavi i razumijevanja za osobne probleme mojih učenika to još ne bi bilo dovoljno.
Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv; ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju; ne ogovara; ne obeshrabruje se lako; nije nepristojan nego je uvijek svojim učenicima živi primjer dobrog načina života o kojem govori.
Ljubav nikad ne prestaje.
Programi? - Zastarjet će; Metode? - Postat će staromodne; Tehnike? - Bit će napuštene; Jer, ograničeno je naše znanje, I samo malo ga možemo predati svojim učenicima; Ali ako imamo ljubavi Onda će svi naši napori postati stvaralački, I naš utjecaj ostat će zauvijek Prisutan u životima učenika.
A sada ostaju vještine, metode i ljubav, to troje ali najveća je među njima ljubav.
autor nepoznat (prema I. Korinćanima 13)
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)