Riba ili čovjek Novo!

Kapetan Wittstamm počekao je časak dva dok nije val pljusnuo preko palube, a tada je potrčao željeznim stubama gore prema komandnom mostu da ga ne uhvati drugi val. No val ga je ipak dostigao.

Kapetan se držao za ogradu objema rukama, a bijesna vodena sila izmakla mu je noge u stranu. Uspio se odhrvati valu i ugurati se u komandnu kabinu prije novog naleta vjetra i vode. Unutra je kormilar, u blaženom miru, palcem gurao čuperak duhana u lulu. Vukući dim, kroz poluotvorena usta upitao je kapetana: "Kako je Mareku, kapetane?"

Kapetan, vadeći brodski dnevnik iz ladice, procijedi kroz zube: "Kako? Ima strašne grčeve. Gore nego jučer."

Prije nego unese stanje bolesnika u dnevnik, pročita kao za sebe: "Jučer: ložač Marek prenesen u kabinu u jakim bolovima. Marek odbija hranu. Jako povraćanje. Temperatura 39,2. Užasno je žut u licu taj Marek. Ništa mi se to ne sviđa. Moram obavijestiti liječnika."

Kapetan skine sa sebe kišnu kabanicu i ode do radio veze. "Kakva je veza s Morskom mačkom?" Vezist odvrati: "Kakva? Gotovo nikakva. Preostaje još samo..." Kapetan upadne u riječ: "Znam, preostaje samo luka na Islandu. Dobro, Breuer, spojite nas."

Za pola sata uspjeli su dobiti vezu s lukom u Reykjaviku.

Kapetan je liječniku na Islandu radio vezom tumačio zdravstveno stanje ložača Mareka. Liječnik je pitao: "Kako stolica?" "Tri dana ništa." "Onda je vjerojatno upala slijepog crijeva" - zaključi liječnik. "Onda bismo morali..." "Da, morate u najbližu luku."

A bili su dvjesto četrdeset morskih milja sjevernije, na putu prema Grenlandu. Kapetan Wittstamm češao se po glavi i govorio kao za sebe u mikrofon: "Hm, velite u najbližu luku, doktore... Izgubit ćemo tri lovna dana, a dosad smo ulovili tek osam stotina koševa. Vratiti ćemo se kući prazni... Onda mislite, doktore..." Daleki nepoznati liječnik se zamislio: "Možda i nije upala slijepog crijeva, ali svi znakovi su da jest... Vi morate, kapetane, sami odlučiti. Dajte bolesniku nešto protiv bolova, ali..."

Kapetan se nasloni na stijenu kabine i zamisli se. Iz razmišljanja probudi ga kormilar: "Kapetane, vjetar popušta. Jačina je tek šest. Ribolov bi mogao početi. Ili..."

Kapetanu je sada bilo još teže. Bili su upravo u području gdje ima najviše ribe. Ovdje je neki dan Wessobrunn ulovio pet tisuća koševa. I upravo sada morala se dogoditi ta stvar s Marekom! I ne samo to. Prošli put su ulovili samo tisuću i petsto koševa. Momci su ga čudno gledali s tako malim ulovom. Malo ulova, manje plaće - više ulova, veće plaće!

Wittstamm je još razmišljao kao da je izvan sebe: "Ako okrenem u Reykjavik, a Marek nema upalu slijepog crijeva nego neku običnu mučninu, odnijet će me đavao. A ako on ipak ima tu prokletu upalu, a ja ga pustim ovako na moru umrijet će... Za četrnaest dana naći ću se pred sudom: ubio si čovjeka zbog te blesave ribe... Zauvijek ćeš ostati pred sobom i pred ljudima ubojica..."

"Kapetane, da bacimo mreže?" - pitao je kormilar ponovno.

Wittstamm se prene kao iz sna: "Sto mu gromova, bacite! Idem još jednom pogledati Mareka." Prebacio je preko sebe kišnu kabanicu i uputio se u kabinu k ložaču. Marek je pokušao utješiti kapetana:

"Uh, koliko mi je bolje poslije lijeka što ste mi ga malo prije poslali!" Tada uhvati kapetana pod ruku povjerljivo i reče tiho: "Vi biste sada u lov, zar ne? Znam da su momci srditi na mene zbog bolesti..."

Kapetan odgovori: "Pusti to, Marek. Ih, što ćemo napuniti komore do vrha!" Pri tom primi bolesnikovu ruku. Gorjela je kao vatra, a bila je suha. Kapetan se strese od jeze.

"Mreže skupiti i s njima na brod!" - izderao se kad se vratio na palubu. Svi su klonuli kao pokošeni. Netko je zaustio: "Sad kad smo ih tek bacili?"

Kapetan je bio odlučan: "Mreže na brod, rekao sam!"

Kad se vratio na komandni most, reče kormilaru: "Zamisli, Marek je na smrt jadan, a ipak mi je rekao da mu je bolje, samo da nama više novca padne u džep. Ja sam drolja, obična drolja, Gert! Smjesta promijeni kurs! Reykjavik! Strojevi u puni pogon! Jesi li razumio?"

Kormilar klimne glavom: "U redu, vi ste kapetan!"

Radio vezom su ponovno razgovarali s liječnikom. Kad su uplovili u luku u Reykjaviku, sve je bilo spremno. Bolesnika su smjesta prenijeli u bolnicu. A liječnik se obratio Wittstammu: "Vi ste kapetan s kojim sam razgovarao? Dajte mi ruku, kapetane." Wittstamm je mislio da mu liječnik hoće čestitati što se ipak odlučio okrenuti brod i doći uluku: "Nije to ništa, doktore. Sitnica kod nas mornara."

Ali liječnik je uhvatio njegovu ruku i nije je ispuštao. Poveo ga je kao dječaka u svoj ured. Wittstamm ga je nevoljko slijedio. Čemu ta doktorova predstava? Ondje je stao pažljivo promatrati kapetanovu ruku pod jarkom svjetlošću svjetiljke.

"Barem od jučer vas, kapetane, muči jaka glavobolja, zar ne?" - pitao je liječnik ne gledajući ga u lice. "Odakle to znate? Da, imao sam gadnu glavobolju zbog ložača, ali..."

Liječnik se nije dao prekidati: "Glavobolja se zatim pojačala, zar ne? I izgleda vam kao da gledate kroz maglu. Pogledajte si ruke, kapetane!"

Da, zaista tako je bilo: na rukama, osobito gdje su se dijelili prsti, bile su na koži crvene mrlje, a tu i tamo te su mrlje bile modre.

"Kapetane, vi imate pjegavi tifus!"

I zaključio je ozbiljno: "Zar nije dobro što ste promijenili smjer?"

Josef Reding