Škorpion Novo!
0 preuzimanja
Na obali potoka sjedio je pustinjak i razmišljao. Kad je otvorio oči, ugleda Škorpiona koji bijaše pao u vodu i sad se očajnički borio da ispliva i da si spasi život. Pun suosjećanja, pustinjak ispruži ruku, uhvati škorpiona i iznese ga na obalu. No ovaj se naglo okrene i ubode ga nanoseći mu strahovitu bol. Pustinjak se opet vrati meditaciji...
Kad je otvorio oči, opet se škorpion borio svim snagama da ispliva na obalu. I ovaj put ga je izvadio, a škorpion je opet svome spasitelju uzvratio ubodom od kojega je pustinjak bolno uzviknuo. Isto se ponovilo treći put. Pustinjaku su oči suzile od uboda što ih bijaše zadobio. Neki seljak je sve to promatrao, pa mu dovikne: - Zašto se trudiš oko tog bijednog stvorenja, koje ti dobro uzvraća samo zlim? - Zato što obojica slijedimo svoju prirodu, odgovori pustinjak. - Škorpion je stvoren da ubada, a ja sam stvoren da budem milosrdan.
| Pregleda: | 2168 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Svakoga dana početi iznova, u tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe.
U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka. Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala. Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom. Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.'' Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.
(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)