Najbogatiji čovjek u gradu Novo!
0 preuzimanja
U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: "Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!" Ruben se odmah probudi, pade na koljena od straha i zavapi u molitvi: "Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?" Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata, dok se gospodar nije pojavio na prozoru. "Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!"
Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo. Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: "Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben."
| Pregleda: | 1970 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zlatko Sudac
Na obali potoka sjedio je pustinjak i razmišljao. Kad je otvorio oči, ugleda Škorpiona koji bijaše pao u vodu i sad se očajnički borio da ispliva i da si spasi život. Pun suosjećanja, pustinjak ispruži ruku, uhvati škorpiona i iznese ga na obalu.
