Bog (ne) odgovara na molitve Novo!
0 preuzimanja
Jedini preživjeli brodolomac našao se na malom, nenaseljenom otoku.
Žarko se molio Bogu da ga spasi i svaki dan bi gledao prema horizontu nailazi li netko da mu pomogne.
Umoran i obeshrabren počeo je graditi kolibu kako bi se imao gdje skloniti od nevremena.
Jednoga dana, kad je otišao tražiti nešto za jelo –primijeti veliki dim koji se prema nebu uzdizao iz njegove kolibe.
Bio je strašno ljut i tužan. Bože, kako si mi ovo mogao učiniti?!
Rano, sljedećega dana, probudio ga je zvuk brodskoga motora koji se približavao otoku.
Ali... – upitao je ljude koji su ga došli spasiti – kako ste znali da sam tu?!
Vidjeli smo tvoje dimne signale!
NEMOJ SE OBESHRABRITI KAD TI NEŠTO POĐE PO ZLU.
SJETI SE: TO BI MOGLI BITI „DIMNI SIGNALI“ I MILOST BOŽJA...
autor nepoznat | Pregleda: | 1008 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.
Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.
Mrav ga je nosio s velikim naporom.
Neki čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i rascvalo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se pored zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili pak svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi. - Nisam li bogat? - mislio je on sam. Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori. - Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece? Bog samo reče: - Uđi! U velikoj je kući pjevao zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Drugi čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da sve to prihvate. - Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamen ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu i oči bile potpuno zaposlene. Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori. - Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek. - Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata! Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi: - Što ću ja ovdje, zapravo? - Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo. U velikoj kući pjevao je zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA! Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu. Ne shvaća je ni danas.