Priča o tri vrpce - ispovijed Novo!

0 preuzimanja

Don Bosco je bio svetac koji je svoj život posvetio djeci i mladima, pomažući im da postanu dobri kršćani i pošteni građani. Tumačeći važnost sakramenta ispovijedi u životu kršćana, ispričao im je jedan od svojih snova. “Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata. - Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! - rekoh jednome od njih. - Ne mogu - reče dječak - netko stoji iza mene i čvrsto ih drži. Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce. Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta. Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti? Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke. - Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu! Čudovište se zgrči od straha. - Prva vrpca - reče - prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe. - A druga? - Druga im oduzima osjećaj kajanja. - Treća? - Neću ti reći - odgovori oštro čudovište. - Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi - rekao sam. - Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet. Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”
Pregleda: 939 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Vrt ananasa
Vrt ananasa

Istinita priča iz misionarskog života

Božji odgovor
Božji odgovor

Andrea je imala jednu jedinu želju - biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi.

Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea.

biciklaAndrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: "Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen."

Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt.

Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu.

"Andrea" reče majka tužno, "mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve." Andrea pogleda majku:"O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!"

Naučimo iskreno moliti "Budi volja Tvoja!"

Zanimljivosti

U Brazilu sa 2,5 milijuna djece i mladih radi 492 370 vjeroučitelja.

Humor

Ne mora vaš sin nužno postati svećenik, uvjerava voditelj sjemeništa oca jednog sjemeništarca. “Znate i sami da nije pretjerano inteligentan, a i materijalne potrebe za školovanje nisu male…” “Da, ali on je tako ponizan” – na to će otac. “Istina, ali to je dovoljno samo da postane svetac, ali ne i da bude svećenik.”

Poslovice

Nije sretan onaj tko ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema. (Latinska)