Sedam štapova - priča o slozi Novo!
0 preuzimanja
Imao otac sedam sinova, sedam svađalica. Svađajući se zanemariše sav kućni posao i sve im pođe naopako.
Bilo je sebičnih i zlobnih susjeda koji su se radovali njihovom svađanju i njihovu neslogu okretali su u svoju korist.
Videći neslogu među svojom djecom, otac se strašno zabrinuo. Jednog dana skupi sinove oko sebe, pa im pokaza sedam štapova povezanih u jedan snop i reče:
- Koji od vas ovaj snop prelomi, onome ću dati deset dukata.
Sedam sinova pokuša prelomiti snop: probali su ovako i onako, i nakon niza apokušaj svaki reče da ne može.
A otac će im na to: - Čudim se da ne možete, a štapove je sasvim lako prelomiti.
On odveza konop kojim je snop bio vezan, štapovi se razmakoše i on gotovo bez napora slomi jedan po jedan prelomi
Sinovi su se nasmijali: - E, to je lako! To bi moglo i malo dijete!
Otac reče: - Evo vam, sinovi moji, slike i prilike vaše. Ne budete li zajedno, vi ste kao ovih sedam štapova koje, kao što ste sami rekli, može slomiti i malo dijete.
prema: http://zanimljive1.blogspot.com
| Pregleda: | 771 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
- Noa nije mogao voditi isti život i graditi arku - Abram nije mogao ostati u Haranu i postati ocem naroda u Kanaanu - Mojsije nije mogao živjeti u pustinji i stajati pred faraonom - David je morao ostaviti svoje pašnjake da bi počeo kraljevati - Amos je morao napustiti svoje divlje smokve da bi propovijedao Izraelu - Jona je morao pobijediti urođeni kukavičluk da bi mogao propovijedati u Ninivi - Isus je morao napustiti svoj mirni nazaretski dom da bi mogao otkupiti svijet - Petar, Andrija, Jakov i Ivan morali su napustiti svoje lađe kako bi slijedili Isusa - Matej je morao napustiti carinarnicu kako bi krenuo za Isusom - Pavao je morao iz temelja promijeniti svoj život kako bi propovijedao Evanđelje poganima
Često bismo željeli da nam Bog progovori i da neki znak u životu. Ali s druge strane nismo spremni mijenjati svoj način života, činiti ustupke ili bilo kakve prilagodbe. Kad god je Bog htio da ljudi o kojima govori Sveto pismo nešto posebno učine oni su prvo morali učiniti velike promjene u svom životu. Morali su svoj život prilagoditi Božjem planu spasenja. Kada se prilagodba konačno dogodila Bog je mogao ostvariti svoju nakanu preko onih koje je pozvao. Ne možeš ostati ondje gdje jesi i koračati s Bogom. Prvo moraš imati povjerenja u Boga, vjerovati da je Bog uistinu stvaran i da izvršuje svoja obećanja. Drugi korak u prilagodbi je prilagođavanje života Bogu. Ako se odlučiš prilagoditi, biti ćeš poslušan. Iz tvoje poslušnosti proizići će djelovanje, a moraš biti spreman i platiti cijenu svoje prilagodbe.
Prilagođavanje često mora obuhvatiti sva životna područja: okolnosti u kojima živimo (posao, dom, financije...); međuljudske odnose (obitelj, prijatelje, poslovne suradnike...) razmišljanja (predrasude, postupke, skrivene sposobnosti...); obveze (prema obitelji, crkvi, poslu, tradiciji...); djelovanju (kako moliti, davati, služiti...); stavovima (prema Bogu, njegovim nakanama, putovima, tvojem odnosu s Njim...) BOG ZAHTIJEVA POTPUNO PREDANJE! ON NAS POZIVA DA SVOJE ŽIVOTE PRILAGODIMO NJEGOVU NAUMU SPASENJA!
Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.
Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.
Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.
(Bruno Ferrero)